U srcu Mainza leži Alter Dom St. Johannis – „Stari dom St. Johannis“, jedna od najstarijih kršćanskih crkava sjeverno od Alpa i, kako njemački mediji pišu „izgubljena katedrala iz ranog srednjeg vijeka“. Nakon 13 godina iskapanja otkrivene su kripte, rimski ostaci i grobovi, ali ključna tajna ostaje: je li ovo doista bio prvi dom u kojem je djelovao Bonifatius? Dok znanstvenici još traže dokaz, “Stari dom“ i dalje ostaje jedan od najvećih povijesnih misterija Njemačke.
Piše: Marijana Dokoza
Crkva Alter Dom St. Johannis u Mainzu predstavlja jedno od najvažnijih povijesnih i arheoloških mjesta u Njemačkoj. Smještena u samom središtu grada, na Johannisstraße, ova građevina danas je poznata kao „Stari dom” Mainza, odnosno najstarija sačuvana crkva u gradu i jedna od najstarijih kršćanskih crkava sjeverno od Alpa. Njezina povijest seže unatrag gotovo dvije tisuće godina, jer je podignuta na ostacima rimskih građevina iz razdoblja od 2. do 5. stoljeća.
Današnja bazilika u svojim osnovnim dijelovima potječe iz 7. stoljeća, iz vremena Merovinga, a karakterizira je trobrodna struktura s dvostrukim korom i zapadnim transeptom. U svoje vrijeme bila je monumentalna građevina, s glavnim brodom širokim oko 13 metara i zidovima koji su djelomično očuvani do visine od približno 16 metara. Do 1036. godine služila je kao glavna katedrala Mainza, nakon čega tu ulogu preuzima obližnji Mainzer Dom. Tijekom srednjeg vijeka i kasnijih razdoblja crkva je više puta preuređivana u gotičkom i baroknom stilu, da bi 1828. prešla u vlasništvo evangeličke crkve. Teško je oštećena tijekom Drugog svjetskog rata, osobito 1942., a obnovljena je sredinom 20. stoljeća.
Više zanimljivosti: BILO JE I SUZA: Ivka Ilić Kovačević pričama o jednoj obitelji dirnula Hrvate u Mainzu
Poseban značaj crkva je dobila u novije vrijeme zahvaljujući opsežnim arheološkim istraživanjima koja su trajala oko 13 godina, počevši od 2013. godine.
Ta su istraživanja započela gotovo slučajno, prilikom zamjene sustava grijanja, ali su ubrzo prerasla u jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u regiji.
1.500 godina crkvene povijesti
Tijekom radova arheolozi su detaljno istražili slojeve koji obuhvaćaju čak 1.500 godina crkvene povijesti, ali i mnogo starije rimske tragove. Otkrivena je do tada nepoznata kripta iz 10. stoljeća, kao i ostaci još starije reprezentativne građevine iz rimskog doba.
Iako mnogi stručnjaci vjeruju da je riječ upravo o staroj katedrali u kojoj je djelovao Bonifatius, konačan dokaz za tu tezu još uvijek ne postoji. Voditelj iskapanja Guido Faccani naglašava kako uvjerenje nije isto što i znanstveno potvrđena činjenica, iako brojni nalazi snažno podupiru tu pretpostavku.
Više zanimljivosti: U GRADU NA RIJECI MOSEL: Najstarija biskupska crkva u Njemačkoj čuva svetu haljinu o kojoj piše Evanđelje po Ivanu
Danas, unatoč uklanjanju građevinskih ograda, unutrašnjost crkve i dalje ostavlja dojam gradilišta: pod je mjestimice iskopan metrima u dubinu, metalne platforme vode preko ostataka zidova i grobova, a među njima se jasno ističe i kameni sarkofag nadbiskupa Erkanbalda, pokopanog prije više od tisuću godina. Oko 500.000 pronađenih artefakata još uvijek čeka detaljnu znanstvenu obradu.
Unatoč svemu, crkva nije zatvorena za javnost. Služi kao prostor za bogoslužja, koncerte, predavanja i razne kulturne događaje, a otvorena je i za turiste, osobito vikendom. Njezina funkcija u budućnosti još nije u potpunosti definirana. Malo je vjerojatno da će ponovno postati klasična župna crkva, osobito nakon administrativnih promjena u evangeličkoj zajednici. Umjesto toga, traži se novi koncept koji bi spojio njezinu iznimnu povijesnu vrijednost s modernom kulturnom i društvenom ulogom.
Prema riječima lokalnih crkvenih predstavnika, cilj je razviti održiv plan koji bi mogao služiti kao smjernica za narednih „1.500 godina”. U međuvremenu, rad na interpretaciji i objavljivanju rezultata istraživanja se nastavlja. Upravo zbog tog jedinstvenog spoja arheologije, povijesti i živog prostora, St. Johannis danas se smatra jednim od ključnih mjesta za razumijevanje razvoja kršćanstva i urbanog kontinuiteta u Njemačkoj.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
