Ima onih situacija nad kojima se čovjek zamisli, upita se “je li svijet otišao k vragu”, pa nastavi svojim putom, razmišljajući kako smo došli u ovo stanje. Upravo se to dogodilo u trgovini u jednom njemačkom gradu.
Bilo je jutro u trgovini kao i svako drugo. Osim što kupci više obraćaju pozornost na cijene. Zbog svakodnevnih poskupljenja teško je pratiti što je kad poskupjelo i što je na “angebotu” (popustu). Rijetko tko više nosi zaštitne maske, ako ih i vidiš na nekome, to bude neka mlada osoba koja te u trenutku natjera da pomisliš “gdje joj je pamet”. Odmah se potom prekoriš i zaključiš kako ta mlada osoba možda ima i liječnički razlog za tu masku.
Pored svih nedaća s cijenama koje su čak i stanovnike “bogom dane Njemačke” snašle, čovjek zaboravi da je ikad i postojala pandemija i sve one mjere ograničenja. A onda te otrijezni ljutita blagajnica na blagajni koja jednom djedici spočitava jer se ne pridržava međusobnog razmaka.
– Vidite da gospođa još nije gotova, nemojte se približavati – rekla je blagajnica zbunjenom starijem čovjeku.
Čovjek u prvi trenutak nije ni shvatio što mu govori, a bome nisam ni ja, jer istinu govoreći, nisam ni znala da je ikakva mjera ograničenja još aktualna.
Dok je čovjek zbunjeno gledao u blagajnicu, mlađa žena koja “još nije bila gotova” je mirnim tonom glasa kazala kako joj ne smeta što se djedica približio. No, blagajnica je bila ustrajna u svojoj namjeri da starijem čovjeku dadne do znanja kako mora držati razmak. Naposljetku je i on shvatio što se događa pa se mlađoj ženi ispričao, a i blagajnici. Platio je i sporim korakom se udaljio iz trgovine.
Dođe red i na mene da platim odabrane artikle, te se ponovi isti slučaj kao i sa djedicom. Starija žena mi se, prema procjeni blagajnice, previše približila prije nego sam kupljene stvari stavila u vrećicu, a blagajnica iskoristila priliku da i nju opomene.
No, ta joj žena nije ostala dužna pa ju je jednako drskim tonom glasa upitala: – Zar su se mjere opet vratile.
– Nisu se ni ukinule, odvratila joj je blagajnica.
– Ma gospođo, smeta li vama što sam blizu vas, upita me iznenada ta starija gospođa.
– Pa ne smeta, odgovorim joj i još više razljutim blagajnicu koja se nadoveže: – To je za vaše dobro. Nitko ništa više ne poštuje, ustraje blagajnica.
Žena joj je ljutito odgovorila kako joj je dosta mjera i kako više nitko o njima ni ne govori, pa što se sad ona našla tu uvoditi red. Što se nje tiče, kaže, ona će se približiti koliko hoće, a to preporučuje i blagajnici.
– Bilo bi vam bolje da se malo nasmijete. Bit će vam bolji dan, rekla je starija žena blagajnici i izašla iz trgovine.
Ovoj maloj sceni svjedočilo je nekoliko kupaca koji su naposljetku ostali u nedoumici što činiti: držati odstojanje ili ne te se sami pitali vraćaju li se mjere ograničenja ili ne. U svakom slučaju, čini se kako je starijim, a samim time i osjetljivijim ljudima, dosta i pandemije i ikakvih mjera.
Fenix-magazin/M.Dokoza
