Teško je oteti se dojmu da je u BiH sve utemeljeno na političkoj laži kako bi se zadržalo pozicije.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Ozbiljni političari kojima je stalo do države i naroda traže sustavno rješenja za otklanjanje onih problema koji zaustavljaju napredak.
Nažalost, u BiH su još uvijek na političkoj sceni, manje više, stari igrači koji kod preuzimanja vlasti obećavaju brza rješenja nagomilanih državnih i etničkih problema. Nažalost, sve ostaje po starom.
A upravo su ti neriješeni etnički problemi najveća zapreka promjenama nabolje, pa i onih ekonomskih.
Ne može dobro poslovati poduzeće u kojem se predradnici svakodnevno svađaju. Ili se, možda, pretvaraju da se svađaju?
Nitko ne želi ulagati u nesigurnu državu u kojoj jedni sustavno propagiraju secesiju a drugi unitarizam. Ustvari, BiH je, politički gledano, još uvijek tamo gdje je bila nakon Daytonskog sporazuma.
Nema fizičkih sukoba ali niti ozbiljnih dogovora koji su preduvjet za bilo kakav napredak.
Dayton se pokazuje, kako netko jednom zgodom reče, luđačkom košuljom koja omogućava političarima sva tri naroda da igraju svoju igru: Srbima da pričaju priče o odcjepljenju od BiH, Bošnjacima da pokušaju majorizirati Hrvate u Federaciji, a hrvatskim političarima da i dalje ostanu na vlasti nakon stotine datih neispunjenih obećanja.
Sve podsjeća na onu rimsku uzrečicu „zavadi pa vladaju“ (divide et impera), ili, bolje rečeno, obećavaj naivnom narodu i uživaj na njegov račun.
Srpski narod rado sluša priču o secesiji, Bošnjaci o unitarnoj državi, a Hrvati o mogućnosti da biraju svoj predstavnike.
Ta priča se provlači kroz medije već tridesetak godina.
Istina, na hrvatskoj strani ima i određenih pomaka.
Čović se, nakon što je bezbroj puta rekao kako će s bošnjačkim političarima sve biti vrlo brzo dogovoreno, počeo služiti pričom kako će problemi vjerojatno biti riješeni.
Ogroman pomak, koji mu omogućava i dalje manipulira hrvatskim narodom u BiH i ostane na vlasti. Srbi srbuju, ali kad zagusti brzo se povuku da bi po potrebi opet pričali priče o „srpskom svetu“.
Bošnjački političari godinama u svađi i nikako da se dogovore što žele. Pa ipak im se sve politike, kako onih sadašnjih koalicionih partnera HDZ-A , tako i onih starih SDA, svode na želju da se Hrvatima ne dopusti biranje svojih političkih predstavnika.
Možda bi i pristali na rješenje da nema straha od birača, koje su sami svojim obećanjima izmanipulirali. Uhodana igra se nastavlja i dalje a mladi ljudi kontinuirano odlaze, i to iz sve tri etničke grupe, pa i iz redova onih „nesvrstanih“.
U biti scenarij u BiH je isti, samo se od vremena do vremena mijenjaju scenaristi.
U BiH je očito sazrelo vrijeme za nove scenarije, ali i za nove političare.
Vrijeme je za ozbiljne dogovore, ako treba ostavljajući po strani i Daytonski sporazum, kako bi se zaustavilo odlazak mladih i bogaćenje političara i njihovih najbližih suradnika.
Nažalost, problem pojačava i utjecaj sa strane.
Snosi li zapadna politika barem dio krivice za neriješene probleme u BiH? Zasigurno. Žele BiH po uzoru na zemlje s državnom nacijom, ohrabrujući na taj način bošnjačke unitariste svih boja, kako one crvene, koji još uvijek nisu zaboravili Tita, tako i one zelene kojima je tijelo u BiH a duša u nekom drugom svijetu.
Zapad želi unitarnu BiH, jer misli da će na taj način spriječiti stvaranje bošnjačke (muslimanske) države, koja bi mogla nastati ukoliko se dogovor tri etničke grupe.
Boje se, navodno, islama, dok u njihovim zemljama mladi useljenici, pa i oni treće generacije, traže čak i osnivanje kalifata i uvođenje šerijatskog zakona.
Zapadna politika podsjeća na nekadašnje želje Austrougarske, koja je u BiH vidjela samo jednu naciju s tri vjerske grupacije, s ciljem lakšeg kontroliranja prostora. Kako je završila njihova želja, poznato nam je.
Jedan nacionalistički Srbin ubio Ferdinanda i došlo da makljaže na globalnoj razini.
S obzirom na trenutne odnose zapadne politike i Rusa, koji se svrstavaju na srpsku stranu, takav scenarij nije niti danas isključen. I danas jedna destruktivna budala može zapaliti požar koji bi se teško mogao ugasiti.
Zapadnim političarima se može sugerirati jedno: prestanite pokušavati stvoriti u BiH ono što ne ide. Potaknite Bošnjake, Srbe i Hrvate da se dogovore i pronađu jedno korektno rješenje za sve tri etničke grupe i „nesvrstane“.
Učinite sve da se Daytonski dogovor mirnim putem korigira. Ovakav Dayton je opasna fikcija koja kod Srba budi želje za secesijom, kod Bošnjaka za unitarnim uređenjem, a hrvatskoj dotrajaloj politici daje priliku da u nedogled obećanjima vara svoje birače.
Vrijeme je za jedno normalno uređenje BiH, i to po uzoru na države poput Belgije ili Švicarske, u kojima je zagarantirano etničko i građansko, vjersko i sekularno.
U ovako ustrojenoj BiH je to nemoguće. Političarima nije loše. Što više, dobro se snalaze. Čak i tada kad je naroda sve manje. Pitanje samo do kada. U tome se i krije opasnost. Kad narodu dozlogrdi, mogli bi pojedini političari potpaliti vatru kako bi spasili sebe.
Uostalom, onih koji se razbacuju opasnom ratobornom retorikom ima u svim etničkim grupama. Srećom, takvih je kod Hrvata ponajmanje. Oni čekaju strpljivo da im Čović ispuni dana obećanja. Možda ih i dočekaju jednoga dana negdje u Njemačkoj ili Austriji.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
