Stanislav Puljić iz Bune kod Mostara često gleda kako se građani Hercegovine pozdravljaju sa svojom obitelji, pakuju kofere i kreću put prema Njemačkoj, Irskoj ili nekoj drugoj “obećanoj zemlji”.
Razumije ih kaže, ali i je i tužan, jer tko zna hoće li i se i kada vratiti, hoće li ikada uživati u hercegovačkim jutrima, toj prekrasnoj i ponosnoj zemlji. Ili će je se tek prisjećati negdje u svijetu, okupljeni na zavičajnim večerima.
Stanislav, za kojeg se može reći da je prijatelj gotovo cijele hrvatske estrade jer nema pjevača i glumca koji ga ne poznaju i potraže kad dolaze u Hercegovinu, kaže kako nikad ne bi mijenjao cijelu Njemačku za komadić hercegovačke zemlje.
Kad se ne brine o estradnjacima i glumcima koji dolaze u Mostar, Stanislav se odmara uz čuvanje stada ovaca.
– Iako mladi zadiru od čuvanja ovaca i misle da je to neka sramota, mene to opušta. Trebali bi probati, možda bi im se svidjelo – sa smiješkom će Stanislav.
Fenix-magazin/MD
