Otvorim jutros neke domovinske portala, mislim na par onih koji žele sloviti kao dominantno hrvatski (ne bi ih imenovao i radio im promidžbu) i tamo očekujem pročitati o hrvatskom Danu državnosti.
Piše: Dr. Jure Burić
Kad tamo, ima svega ali jutros, nešto prije 8 sati, nema ništa o današnjem velikom hrvatskom državnom blagdanu – Danu državnosti.
Umjesto toga nude informaciju o ponudi trgovačkog lanca s LGBT asortimanom za djecu, o “prepucavanjima” Butković- Vučić, o Pernarovoj želji za utamničenjem Noe Kraljevića i njegove ekipe, o mutnim poslovima brata bivše predsjednice Grabar-Kitarović, o propasti slovenske tvrtke u Istri, o komentarima za komunistički “Dan mladosti” i o …, ma o svemu, samo ne i o današnjem našem hrvatskom nacionalnom blagdanu.
Dobro, možda će o Danu državnosti objaviti kasnije, kad se “razbude” pa se nakon kavice možda i sjete što mi Hrvati danas slavimo.
Ne znam pritom niti kako su nam za najveći državni praznik ukrašeni naši gradovi i sela, jel’ se hrvatski barjak vije i jel’ se radovati smije?! A, možda sam i ja cjepidlaka poput Amerikanaca, željan budnica i hrvatskih stjegova na svakom koraku, i po danu i po mraku.
Kao da smo se umirili samom činjenicom što nam je na 30. svibnja vraćen od Račana i onog jadnog Pelješčanina “ukradeni” nacionalni praznik.
A ne bi to tako trebalo biti, jer imamo i te kako razloga za radost i sreću današnjeg svog nacionalnog dana.
Državni je to blagdan u kojem ćemo se sjećati naših heroja, onih mrtvih i ovih živih što nam Domovinu u krvi i suzama stvoriše. U suzama tužne hrvatske majke koja će danas s ponosom upaliti svijeću svome sinu-heroju, donijeti mu barem cvijetić na njegov grob i biti radosna što se i mi njezinog sina sjećamo.
Nije današnji blagdan samo neradni dan, on bi trebao biti radost svakog žitelja koji svoju domovinu Hrvatsku voli i koji se za nju Bogu moli.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
