Opći sud Europske unije presudio je u srijedu da Europska komisija nije dala nije dala uvjerljivo objašnjenje kojim je pravdala neposjedovanje tekstualnih poruka između predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i glavnog izvršnog direktora farmaceutske tvrtke Pfizer o nabavi cjepiva protiv covida.
Opći sud je presudio u slučaju koji je pokrenuo New York Times i tadašnja bruxelleska dopisnica toga lista Matina Stevi. Ona je, pozivajući se na uredbu o pristupu dokumentima, zatražila od Komisije da joj dopusti uvid u razmjenu poruka između von der Leyen i glavnog izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 11. svibnja 2022.
Komisija je taj zahtjev odbila uz obrazloženje da ne posjeduje dokumente na koje se taj zahtjev odnosi nakon čega su Matina Stevi i The New York Times zatražili od Općeg suda Europske unije da poništi Komisijinu odluku.
Opći sud u svojoj presudi prihvatio tužbu i poništio Komisijinu odluku. Komisija može u roku od dva mjeseca i deset dana podnijeti žalbu Sudu koja treba biti ograničena na pravna pitanja.
U priopćenju Suda kaže se da je svrha uredbe o pristupu dokumentima dati najveći mogući značaj pravu javnog pristupa dokumentima u posjedu institucija. Stoga bi, u načelu, svi dokumenti institucija trebali biti dostupni javnosti.
Međutim, kad institucija u odgovoru na zahtjev za pristup tvrdi da dokument ne postoji, pretpostavlja se da taj dokument ne postoji, u skladu s pretpostavkom istinitosti koja vrijedi za tu izjavu. Ta se pretpostavka, međutim, može oboriti na temelju relevantnih i usklađenih indicija koje podnese podnositelj zahtjeva za pristup.
“U ovom slučaju Opći sud napominje da su se Komisijini odgovori u pogledu zatraženih tekstualnih poruka tijekom cijelog postupka temeljili ili na pretpostavkama ili na promjenjivim odnosno nepreciznim informacijama. S druge strane, Matina Stevi i The New York Times podnijeli su relevantne i dosljedne elemente koji prikazuju da se u okviru Komisijine kupnje cjepiva od društva Pfizer tijekom pandemije bolesti covid-19 između predsjednice Komisije i glavnog izvršnog direktora tog društva odvijala komunikacija, osobito putem tekstualnih poruka. Oni su tako uspjeli oboriti pretpostavku nepostojanja i neposjedovanja zatraženih dokumenata”, kaže se u priopćenju Suda.
U takvoj pak situaciji Komisija ne može samo tvrditi da ne posjeduje zatražene dokumente, nego mora pružiti uvjerljiva objašnjenja koja javnosti i Općem sudu omogućuju da razumiju zašto te dokumente nije moguće pronaći, dodaje se u priopćenju.
Komisija nije precizirala vrste pretraga koje je provela kako bi pronašla te dokumente ni što je pretražila. Stoga nije pružila uvjerljivo objašnjenje kako bi opravdala neposjedovanje zatraženih dokumenata. Osim toga, Komisija nije dovoljno pojasnila jesu li zatražene poruke bile izbrisane i, ako jesu, jesu li bile izbrisane dobrovoljno ili automatski te je li u međuvremenu predsjedničin mobilni telefon bio zamijenjen.
Naposljetku, Komisija nije uvjerljivo objasnila ni zašto je smatrala da tekstualne poruke razmijenjene u vezi s kupnjom cjepiva protiv bolesti covid-19 ne sadržavaju važne informacije, odnosno informacije koje zahtijevaju daljnje postupanje čije se čuvanje mora osigurati, kaže se u priopćenju.
Ranije smo objavili…
Sud EU u srijedu će odlučiti je li Europska komisija bila u pravu što je uskratila javnosti tekstualne poruke koje su razmijenili njezina predsjednica Ursula von der Leyen i izvršni direktor Pfizera Albert Bourla uoči sklapanja ugovora o nabavi cjepiva za Covid-19.
Tužbu su podnijeli New York Times i njegova dopisnica Matina Stevis-Gridneff, navodeći kršenje pravila transparentnosti nakon što im je Komisija odbila predati tekstualne poruke na zahtjev.
Novinarka je u travnju 2021. otkrila da su von der Leyen i izvršni direktor Pfizera razmjenjenjivali SMS poruke, a uoči sklapanja ugovora o nabavi cjepiva. Sljedeće je godine zatražila sve tekstualne poruke koje su von der Leyen i Bourla razmijenili između 1. siječnja 2021. i 11. svibnja 2022., a prema zakonskom pravu na pristup javnim dokumentima EU-a.
Odbijanje Komisije potaknulo ju je da iznese slučaj pred Europski sud pravde, uz potporu svojih novina.
Kako je izvijestio New York Times, osobni kontakt između von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera bio je ključan za postizanje dogovora o kupnji cjepiva u EU vrijednoj više milijardi eura na vrhuncu pandemije Covid-19.
U proljeće 2021. Komisija je u ime 27 država članica EU-a zaključila ugovor vrijedan do 35 milijardi eura (38,9 milijardi dolara) ako se u potpunosti izvrši za 1,8 milijardi doza cjepiva.
Komisija je prilikom odbijanja zahtjeva novinarke tvrdila da “ne posjeduje takve dokumente”.
Način na koji Komisija postupa s ugovorima o cjepivu protiv Covid-19 izazvao je kritike. Godine 2022. Europski ombudsman, neovisno tijelo, oštro je osudio odgovor Komisije na zahtjeve za pristup tekstovima.
Ured europskog javnog tužitelja također trenutačno istražuje kupnju cjepiva protiv koronavirusa u EU.
U odvojenom slučaju, Opći sud EU-a prošle je godine presudio da Komisija nije javnosti omogućila dostatan pristup kupoprodajnim ugovorima za cjepiva protiv Covid-19.
Saslušanje 15. studenog 2024. dovelo je do živahne razmjene između dviju strana u Luksemburgu. Bondine Kloostra, odvjetnica New York Timesa, optužila je Komisiju da je “kršila načela dobre uprave i komunikacije” previđajući važnost ovih tekstualnih poruka.
S druge strane, Paolo Stancanelli, odvjetnik odgovoran za obranu Komisije, ustvrdio je da razmijenjene SMS poruke ni na koji način nisu bile dio pregovora o uvjetima nabave cjepiva. Priznao je postojanje poruka, ali i tvrdio da se pregovori o ugovoru nisu odvijali putem SMS-a.
Nadalje, službe Komisije, od kojih je 2022. zatraženo da pronađu te poruke, kontaktirale su ured von der Leyen, iz kojeg je rečeno da ih “ne mogu” pronaći.
Afera je izazvala kontroverze unutar institucija u Bruxellesu, a u siječnju 2022. Komisija je preko glasnogovornika naznačila kako razmatra ažuriranje svoje politike o pristupu dokumentima, ne navodeći dodatne pojedinosti.
Fenix-magazin/SČ/Hina
