Obitelj Ševo, pokojni Stjepan, njegova supruga Tatjana i pokćerka Rosemarie, dobila je lijepo spomen obilježje u Stjepanovim rodnim Donjim Hamzićima. Jučer, na 50. obljetnicu mučkog ubojstva obitelji Ševo upriličena je svečanost na kojoj su obnovljene uspomene na obitelj Ševo te je otkriveno i blagoslovljeno spomen obilježje u njihov spomen, navedeno je na stranici Općine Čitluk.
Svečanosti otkrivanja i blagoslova spomenika nazočili su Stjepanova sestra Anđa i ostali članovi obitelji Ševo, mještani Donjim Hamzića, članovi obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih vitezova iz svih ratova, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, ali i mnogobrojni uzvanici iz cijele Hercegovine i iz Republike Hrvatske.
Inicijator podizanja spomen obilježja je Zvonimir Barišić, koji je prije početka svečanosti u izjavi za medije kazao kako je sa svojom idejom upoznao članove obitelji Ševo, koji su bili oduševljeni idejom te da je nakon toga ideja o podizanju spomenika dobila podršku sa svih strana.
– Spletom okolnosti upoznao sam Stipu. Nekada u to vrijeme naišao sam na tekst o njegovom ubijenom stricu i za oko mi je zapeo podatak kako pokojni nisu mogli biti sahranjeni u domovini. Prvo su bili sahranjeni u Njemačkoj, a nakon osamostaljenja Hrvatske posmrtni ostaci preneseni su u Zagreb. Stjepan je u svojoj rodnoj Hercegovini bio bez spomenika te sam došao na ideju koju sam predstavio Stipi. On je prihvatio ideju i svi nakon njega. Predstavnici Općine Čitluk, naše mjesne zajednice, naši svećenici i svi ljudi kojima sam to predložio rado su prihvatili ideju. Hvala im na tome. Pedeset godina je prošlo. Na ovaj način trajno smo obilježili i ostat će trajna uspomena u Hercegovini na pokojnog Stjepana, Tatjanu, Rosemerie, ali i sve progonjene i ubijene hrvatske sinove – kazao je Zvonimir Barišić.
Dakle, spomenikom se odaje počast mučki ubijenoj obitelji Ševo, ali i svim ostalima koji su bili progonjeni, zlostavljani i ubijeni od strane komunističke Jugoslavije i njenih službi.
Kako i priliči, na početku svečanosti intonirana je himna i odana počast pokojnima minutom šutnje, a nakon toga nazočnima se obrati Marin Radišić, načelnik općine Čitluk.
Svjetlo slobode ne dočekaste
Načelnik Radišić kazao je kako je zajednička želja sviju uključenih u realizaciju projekta bila otkriti i blagosloviti spomen obilježje upravo na 50. obljetnicu stradanja obitelji Ševo i da će se sami spomenik još dorađivati, kao i da će se dodatno urediti okolni prostor. Također, načelnik Radišić istaknuo je kako je 57 osoba iz Donjih Hamzića stradalo u Drugom svjetskom ratu, iz župe Čerin 478, a da broj stradalih s područja cijele općine Čitluk premašuje tisuću i pol, što je evidentiralo nadležno Povjerenstvo.
– Stjepan je kao mlad ostao bez oca i odrastajući uvidio je u kakvoj državi je živio te je otišao u emigraciju. Sa ostalim domoljubnim Hrvatima radio je na stvaranju ideje o hrvatskoj državi. Na jednom našem spomeniku ovdje u selu za sve stradale stoji naslov: Svjetlo slobode ne dočekaste, ali je uvelike pripremiste nama, tako i Stjepan nije dočekao državu Hrvatsku za koju je živio, koja je nastala 20-ak godina nakon njegove smrti – kazao je načelnik općine Čitluk Marin Radišić i dodao kako narod koji zaboravi svoju prošlost nema ni svoju budućnost.
– Mi na ovaj način pokazujemo da imamo budućnost i da se sjećamo žrtava koje su date da bi mi danas imali svoju domovinu i mogli uživati slobodu. Danas mi je posebno drago što su ovdje i izaslanstva iz Republike Hrvatske, što nam i na taj način pokazuju koliko cijene žrtvu danu s ovih prostora u stvaranju države Hrvatske – zaključio je načelnik Radišić.
Uistinu obitelji Ševo i svim žrtvama totalitarnih režima došli su se pokloniti mnogobrojni predstavnici Hrvatskog narodnog sabora BiH, Sabora Republike Hrvatske, gradova i općina.
U ime Hrvatskog narodnog Sabora BiH i u svoje osobno ime nazočne je pozdravio i zaslužnima čestitao na realizaciji ideje Zdenko Ćosić, izaslanik Hrvatskog narodnog sabora i predsjednik Vlade ŽZH.
Slobodarski duh Stjepana Ševe
– Podižući ovo spomen obilježje Stjepanu Ševi i njegovoj obitelji mi se kao narod pridružujemo zajednici naroda, onom kulturnom krugu koji zna njegovati uspomenu i sjećanje na svoje heroje, svoje borce za slobodu. Uvijek je trebalo hrabrosti boriti se za slobodu, čak i danas u ovo relativno slobodno vrijeme treba određena hrabrost i osjećaj pripadnosti narodu da bi se zagovarala sloboda i prava naroda. Možemo samo zamisliti koliko je hrabrosti trebalo i koliko snažan i duboki osjećaj pripadnosti narodu je trebao imati 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada je nasuprot slobodi stajao režim sa svojim represivnim aparatom i tajnom komunističkom milicijom… Slobodarski duh Stjepana Ševe znao je da ne može živjeti u takovom režimu, prebjegao je na zapad, ali nije u slobodi zapada zaboravio na sužanjstvo svoga naroda. Naprotiv u tom svjetlu slobode još ga je više boli mrak u kojem je živio njegov narod – poručio je Ćosić.
Inače, otkrivanje spomen obilježja obitelji Ševo održano je u danima kada se diljem Europe obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, a kako je ova obljetnica obilježena u Republici Hrvatskoj kazao je Nevenko Barbarić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, koji se također osvrnuo i jako značajnim ocijenio svaki podignuti spomenik u Hercegovini, svaki žrtvoslov a na poseban način Groblje mira na Bilima, ističući kako je važno rasvijetliti našu prošlost, ne zbog osvete, nego zbog bolje budućnosti.
– Potrebne su nam brojne obljetnice, potrebna su nam brojna spomen obilježja, ekshumacije žrtava iz grobnica, žrtvoslovi stradalih radi istine i bolje budućnosti. Danas ovdje u Donjim Hamzićima prisustvujemo činu otkrivanja ovog spomen obilježja, činu postavljanja još jednoga križa, činu zahvale, činu sjećanja. Ovim činom zauvijek ste otrgnuli od zaborava jedan strašan zločin, sačuvali istinu. Duboko vjerujem da je sve ovo u funkciji boljitka na ovim prostorima – poručio je Barbarić.
Nakon navedenih obraćanja spomen obilježje otkrili su Stipe Ševo, ispred obitelji Ševo, inicijator projekta Zvonimir Barišić i načelnik općine Čitluk Marin Radišić. Otkrivanje spomenika praćeno je puštanjem bijelih golubova, a spomen obilježje blagoslovio je fra Hrvoje Miletić, nakon čega je pokojnima odana počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.
Doprinos snažnim porukama odaslanim sa svečanosti svojim su nastupima doprinijeli muška klapa Grga iz Posušja, ženska vokalna skupina HKUD Didak iz župe Gradnići i književnica Anita Martinac.
U Italiji, 24. kolovoza 1972. godine je suradnik UDBA-e svirepo likvidirao hrvatskog emigranta Stjepana Ševu, njegovu suprugu Tatjanu i pokćerku Rosemarie koja je imala samo 9 godina.
Kako je pisao Fenix-magazin.de ranije, ni nakon 50 godina od ubojstva obitelji Ševo, koje se dogodilo u mjestu San Dona di Piave u Italiji, do danas nitko nije odgovarao.
Nakon ubojstva, tijela Stjepana, Tatjane i Rosemarie pokopani su na gradskom groblju u Bad Cannstattu u Stuttgartu. Njihovi posmrtni ostatci ekshumirani su u studenom 1999. godine i pokopani su najprije na zagrebačkom Mirogoju da bi potom bili preneseni u obiteljsku grobnicu u Hamzićima u općini Čitluk u Hercegovini.
Ševin odlazak u emigraciju
Među opasnije vođe Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva (HRB) u Europi UDBA je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske UDBA-e pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.
Ševo je sa suprugom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu, živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst, navodno na sastanak s roditeljima.
Ubojstvo u automobilu
Prema podacima Vijeća za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., obitelj Ševo je otišla na željezničku postaju u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalama.
Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio, do njega je sjedila supruga Tatjana, a otraga ubojica i mala Rosemarie. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.
U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.
Na prednjim sjedalima, obliveni krvlju, ležali su nepomično Ševo i njegova žena, dok im je kćerke još davala neke znakove života, sva krvava po glavi i rukama. Mala Rosemerie je umrla na rukama talijanskog vojnika, na putu za bolinicu. I tek kada su liječnici pregledali dovezena tijela, ustanovilo se je…da se tu nije redilo o prometnoj nesreći nego o svirepom ubojstvu.
Nakon ubojstva obitelji Ševo, navodni ubojica Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju i nastavio raditi za Udbu pod novim pseudonimom “Pitagora”.
Fenix-magazin/SČ/Dragan Čotić/Citluk.ba
