Svjedočanstvo politologinje i profesorice pri Sveučilištu Libertas Jadranke Polović o brutalnom premlaćivanju mladića na splitskom Žnjanu ogolilo je poraznu stvarnost našeg društva.
Dok je žrtva nakon žestokog udarca ležala bez svijesti na betonu, stotine prisutnih promatrale su scenu s potpunom ravnodušnošću, a napadači su mirno odšetali. U javnoj objavi koja je uzdrmala javnost, Polović postavlja ključno pitanje: U kakvom društvu živimo?
Ovo je njena objava:
Sinoć sam na splitskom Žnjanu, koji se već profilirao kao nova “fancy” party destinacija, svjedočila prizoru brutalnog nasilja koji je stotine prisutnih ostavio bez riječi – ali, još poraznije, i bez ikakve reakcije.
Neposredno uz štand splitske udruge Most, koja je u sklopu događaja nazvanog lingvističkom akrobacijom Style by MoSt prodavala majice i druge proizvode, dogodio se težak fizički napad.
Sam naziv manifestacije, usput rečeno, djeluje kao eufemistički pokušaj uljepšavanja i prikrivanja stvarne društvene tragedije – problema beskućništva. Cijeli događaj pratio je zaglušujući DJ program s rave i techno miksovima.
Nokaut
U jednom trenutku jedan je mladić, obojica su imali tek nešto više od dvadeset godina, drugoga snažno udario nogom u glavu. Napadnuti je pao na tlo i izgubio svijest. Nasilnik i njegova četveročlana pratnja ostali su još kratko promatrati posljedice vlastitog čina, procjenjujući stanje žrtve, a zatim su potpuno mirno, gotovo trijumfalno, odšetali kroz mnoštvo ljudi – među kojima je bio velik broj muškaraca – bez da ih je itko pokušao zaustaviti.
Mladić je bespomoćno ležao na betonu žnjanskog platoa, dok su pored njega prolazili brojni građani, bacali tek usputan pogled i nastavljali dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ostali su isto tako nezainteresirano sjedili u kafiću pored i ispijali svoja pića, tek usputno pogledali što se zbiva. Zatim je skočilo nekoliko djevojaka i pokušalo pomoći. Bravo, cure! Ja sam nazvala Hitnu pomoć i policiju, a vjerujem da je to učinio još netko.
Vrlo brzo stigle su dvije ekipe Hitne pomoći, kojima dugujem iskrenu pohvalu zbog brze i profesionalne reakcije. Nešto poslije je stigla i policija.
Međutim, ostaje pitanje: kako je moguće da na tako frekventnoj lokaciji, koja je istodobno party zona i očit sigurnosni rizik, osobito u večeri kada se obilježavala godišnjica žnjanskog platoa, nije bila prisutna niti jedna policijska patrola?
Izostanak ljudske reakcije
No ono što me najviše potreslo nije samo nasilje, nego potpuni izostanak ljudske reakcije. Ne mogu vjerovati kakvi smo ljudi postali. Nasilnici su očito postali “frajeri”, lokalni bogovi koji ulijevaju strah u kosti, dok se većina povlači u sigurnost vlastite pasivnosti. Komentari muškaraca su bili:
“Ne želim se miješati jer bi i mene mogli napasti.” I tako su pomoć pružile djevojke.
Još je poraznija bila slika obitelji i mladih ljudi koji su ravnodušno prolazili pokraj mladića koji je ležao bez svijesti, zatim kratko dolazio k sebi i pokazivao znakove psihičke rastrojenosti i zatim opet padao. U kakvom društvu živimo?
Namjerno neću upotrijebiti danas toliko popularan pojam zajednica (community), kojim često nekritički amerikaniziramo hrvatski javni prostor. Jer zajednica podrazumijeva nešto više od pukog dijeljenja istog prostora. Zajednicu čine ljudi povezani osjećajem pripadnosti, solidarnošću i spremnošću da stanu jedni uz druge kada je to najpotrebnije. Sinoć na Žnjanu nismo bili zajednica.
Društveni moral davni izgubljen
Društvo je širi pojam. Ono podrazumijeva ne samo skup ljudi nego i postojanje djelotvornih institucija, pravila i, prije svega, moralnih normi.
Društveni moral očito smo odavno izgubili. Gledajući sinoć prizor brutalnog nasilja i gotovo potpunu ravnodušnost stotina prisutnih, osjetila sam duboku tugu, ali i strah.
Čestitke djevojkama koje su prve priskočile u pomoć. Čestitke djelatnicima Hitne pomoći. A policiji podsjetnik: velike i iznimno frekventne lokacije poput Žnjana ne smiju ostati bez preventivne prisutnosti policijskih službenika. Jer društvo koje na nasilje odgovara šutnjom i okretanjem glave prestaje biti društvo u punom smislu te riječi, navodi se u objavi Jadranke Polović.
Fenix-magazin/MMD
