U utorak, 13. veljače proslavljena je 113. obljetnica HNK Hajduk Split. Tim povodom u kapelici Hajduka na Poljudu služena je sveta misa koju je predvodio gvardijan Samostana i Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinko Vukman.
Svetoj misi u Poljudu nazočili su članovi uprave Hajduka na čelu s Lukšom Jakobušićem i oko 40 zaposlenika Hajduka među kojima je bilo i bivših igrača splitskih Bijelih.
U svojoj propovijedi fra Marinko je podsjetio kako je Hajduk jedan od rijetkih klubova uz Bayern München koji je dva puta primljen kod Svetog Oca pape Ivana Pavla II.
– Dovoljno je biti tu na Poljudu, zaviriti u svoje srce, zastati u molitvi, zahvaliti…. A zahvala obuhvaća sjećanja i usmjeruje pogled na brojne generacije ljudi koji su prisutni u 113 godini Hajdukova života. S nama su danas srcem i dušom, u molitvi i mislima brojni prijatelji, djelatnici kluba, uprava, treneri, igrači i navijači kluba duge i bogate tradicije koji je osnovan na današnji dan odobrenjem tadašnjeg Carskog namjesništva u Zadru, a na inicijativu četvorice Splićana, trojice studenata u Pragu, u pivnici u Fleku: Fabijana Kaliterne, Vladimira Šore, Ivana Šakića te profesora Josipa Barača koji je klubu dao ime Hajduk, ime koje do danas ponosno nosi. Koliko je samo snage i hrabrosti, vizije i junaštva prisutno u ovom imenu. Slavljenik koji je iz male pivnice postao svjetski poznat, gigant s mnoštvom navijača. Rođen iz patriotskog ponosa i prkosa ovoga grada, dijete i sportski prvijenac grada Splita, simbol je njegovih težnji i uspjeha na sportskom polju. Split, Dalmacija i Hrvatska, uz Hajduka čvrsto su i nerazdvojno vezani punih sto i trinaest godina. I bit će i dalje jer kako kaže ona pjesma „Hajduk živi vječno, Bog i nitko više…“, rekao je fra Marinko Vukman.
Fra Marinko je napomenuo kako je rođendan Hajduka poseban, jedinstven i neponovljiv, te je poput prave pučke fešte , a gdje god ima Hajdukovih navijača diljem svijeta i domovine slavi se iskreno, emotivno i ponosno.
– U ona dobra stara vremena ovog dana izlazilo se na rivu u biloj košulji, a i ručkovi su bili bogatiji, jer Hajduk je živi član obitelji. Danas je to malo drukčije, ali ni danas se ne zaboravlja rođendan najdražega kluba jer se Hajduk čini življi nego ikad! I danas se slavi i veseli i danas je Split u slavljeničkom duhu – jer ovaj dan je zlatnim slovima upisan u povijest Hajduka, Splita, Dalmacije i Hrvatske i u srca navijača bile boje ma gdje god bili. Brojne su generacije velikana utkale svoje nogometno umijeće, svoj polet i zanos, strast i ljubav prema svome Hajduku. Teško je to i nemoguće riječima opisati tu ljubav i igrača i navijača, ona se jednostavno živi. Neopisivo! Hajduk je bio nacionalni simbol, a i danas je. Budili su Hajdukovci i bude svijest humanosti i domoljublja. Prisjetimo se brojnih imena Hajduka, a i današnjih koji diljem svijeta progovaraju svojim domoljubljem i čovjekoljubljem! Tko ih može izbrojiti!, rekao je fra Marinko.
Podsjetio je kako je Hajduk jedini klub uz Bayern München koji je dva puta primljen kod Svetog Oca pape Ivana Pavla II. To je bilo 1995. U privatnoj audijenciji i 2003. na općoj , na Trgu svetog Petra u Vatikanu. Zanimljivo je da je svaka skupina prema protokolu mogla imati samo 25 članova.
– Ali naši su se snašli i k Papi se proguralo čak sedamdesetak predstavnika Bijelih. Hajduk je uvijek bio pozitivni dišpet, prkos moćnome, zaštita slabome i samo ime mu kaže da se bori za pravdu i pravičnost i to neustrašivo. Zbog toga je kroz povijest brojne motivirao da ne saginju glavu pred istinom i slobodom. U domovinskom ratu, u brojnim nedaćama, u novije vrijeme od potresa ,poplava, požara Hajdučko srce je uvijek kucalo i predvodilo ljubav prema svome narodu i svakom čovjeku, posebno onima najranjivijima. Hajdučko srce je prednjačilo a kasnije su ga i drugi slijedili, posebno unoseći radost u srca i domove, odgojno i kulturno ostavile trag na tolikim generacijama mladih i odraslih. Željeli bismo da naš Hajduk koji ima svojih navijača širom Lijepe naše i po čitavome svijetu još više u budućnosti bude važan društveni čimbenik zajedništva i promicatelj ne samo športa i športskih rezultata, već i onih vrednota kao što su: duh prijateljstva, solidarnosti, međusobnog zbližavanja, rada, ustrajnosti… Šport razvija i potvrđuje još neke odlike čovjeka koje su važne za današnje hrvatsko društvo, kao što su : vjernost, marljivost, poštenje, istinitost. Šport je prostor prihvaćanja, a ne isključivanja. U njemu ima mjesta za ljude raznih sposobnosti i materijalne mogućnosti. Zato se i nastoji s pomoću športa štiti slabe i preslabe u društvu. To očekujem i od naših Hajdukovaca i igrača i navijača, rekao je fra Marinko.
Fra Marinko Vukman je na kraju svoje propovijedi, upravi, svim djelatnicima u klubu, trenerima i igračima kao i svim navijačima i u domovini i u iseljeništvu čestitao rođendan
– Čestitam rođendan našega Hajduka s molitvom za obilje Božjega blagoslova i uspjeha te željom da igrači s radošću i ljubavlju nose dres Hajduka te strašću i srcem i dušom igraju za klub koji traje 113 godina …traje i živjet će vječno! Neka Božja milost zahvati sve pore ovog kluba: upravu na čelu s predsjednikom Lukšom Jakobušićem, velikim prijateljem Sinja i Gospina svetišta, igrače, djelatnike, osoblje i navijače kako bi svatko u svojoj ulozi na najbolji mogući način vršio poslanje koje ima u poniznosti i skromnosti, da klub može rasti na svim razinama, ostvarujući sportske uspjehe i želje koje svi imamo i već dugo čekamo. Bog vam bio na pomoć, dao vam snage i mudrosti i neka vas sve prati zagovor naše Čudotvorne Gospe Sinjske!, poručio je fra Marinko Vukman.
Fra Marinko Vukman je u ime franjevaca iz Sinja uručio na dar Lukši Jakobušiću sliku Gospe Sinjske koja će resiti Hajdukovu kapelu.
Fenix-magazin/MD
