Ispod moćne planine Biokovo smjestila se Makarska, a u njoj dragulj među brojnim vrijednim muzejima na hrvatskoj obali Jadrana – Malakološki muzej.
Piše: Marijana Dokoza
Muzej se nalazi u Franjevačkom samostanu kojeg su u 15. stoljeću izgradili bosanskohercegovački franjevci, a u njemu, baš kao i u moru, kriju se najljepši oblici koji pripadaju veličanstvenim morskim puževima, raznim školjkama iz Jadrana i cijeloga svijeta, ali i ogromnim kornjačama.
Muzej danas posjećuju brojni turisti, a svojim sadržajem oduševljava sve koji u njega zakorače. Nastao u “dnevnom boravku” Franjevačkog samostana, muzej se proširio na nekoliko prostorija u kojima se, osim školjki iz Jadranskog mora, mogu vidjeti i školjke s Havaja, Oceanije, Kalifornije, Kine, Japana, Kariba, Australije, Madagaskara, Tanzanije, Filipina, Indonezije, Crvenog mora, Antarktike i Koraljne barijere. Makarska se može pohvaliti muzejom koji sadrži više od 3.000 izloženih primjeraka školjki, ali i ogromne tridacne i oklopi morskih kornjača.
Posebnost Malakološkog muzeja
U svijetu je jako puno muzeja koji imaju impozantne malakološke zbirke i sadrže milijune primjeraka, ali posebnost Malakološke zbirke Franjevačkog samostana u Makarskoj je njegovo nastajanje.
Kroz muzej nas je proveo fra Ante Bilić, koji vodi župu Veliko Brdo kod Makarske, a koji je ranije bio voditelj u hrvatskim katoličkim zajednicama, Sindelfingen, Stuttgart i Mainz, te koji se prisjetio nastanka muzeja, ali i života koje je proveo kao mladi student u Makarskoj.
– Zbog svoje zbirke morskih puževa i školjaka iz Jadranskog mora, te cijeloga svijeta, muzej slovi za najpoznatiju malakološku zbirku u Hrvatskoj i svatko tko dođe u Makarsku mora ga posjetiti, kaže fra Ante Bilić.
Malakološki muzej je 1963. godine utemeljio dr. fra Jure Radić, koji je bio gvardijan i rektor Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj i svjetski priznati stručnjak iz područja malakologije, botanike i ekologije.
“Otac Biokova”, kako su zvali fra Juru Radića za njegova života, bio je sin pomorca pa je od malena volio more i kasnije obilazio cijelo priobalje i otoke Hrvatske, ali i svijeta.
Oni koji su ga poznavali govorili su kako je fra Jure volio raditi na zemlji koju je obrađivao s mladim franjevcima, obrađivao je i masline, a kasnije i prikupljao školjke. Tako je fra Jure sa svojim franjevcima prikupio prve primjerke za muzej.
Uz pomoć bibličara mr. fra Franje Careva i još nekoliko franjevaca, fra Jure je uspio prikupiti znatan broj raznih školjki iz hrvatskog priobalja. Kroz godine je ostvario kontakte i suradnju s brojnim svjetskim muzejima, institutima i pojedincima s kojima je razmjenjivao školjke te je u prostorijama franjevačkog samostana otvorio 1963. godine Malakološki muzej i Makarskoj u naslijeđe ostavio jednu od najvećih njenih vrijednosti.
Danas muzej posjeduje oko 3. 000 primjeraka ljuštura razvrstanih prema geografskoj rasprostranjenosti te paleontološku zbirku fosilnih beskralježnjaka u kojoj su fosili s područja Dalmacije, ali i iz drugih zemalja svijeta.
Muzej posjeduje i vrijednu zbirku flore Biokova kao i paleontološku zbirku. Danas je Malakološki muzej u gradu podno Biokova svjetski poznat, a postao je jednim od najvrjednijih kulturnih ustanova cijele Hrvatske.
MJESTO VRIJEDNO TIŠINE: Velik broj Hrvata iz iseljeništva posjećuje ovo nevjerojatno mjesto
Slučajnosti ne postoje
Zanimljivo je kako je fra Jure Radić iznenada preminuo 25. srpnja 1990. godine, na sam blagdan svetog Jakova zaštitnika školjkara. Zbog toga su sestre klarise u Splitu zapisale kako mu je Gospodin time pokazao „koliko mu je bio blagoslovljen njegov rad na tom polju”.
– Poznato je koliku je on ljubav za svog života prema tome gajio. Po tom istraživanju bio je poznat u cijelom svijetu, ali usprkos tome nikada nije izgubio duh franjevačke jednostavnosti, kao i poniznosti i skromnosti jednoga malog brata, napisale su sestre klarise u Splitu.
Zasigurno ima istine onome što su napisale sestre klarise, u protivnom, prevelika bi to bila slučajnost. Uostalom, u narodu se kaže: Bog ima plan za sve, a slučajnosti ne postoje.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
