Slikar Marijan Bingula (rođen je 1947.,prije par godina je preminuo), nije nepoznato ime u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, bez obzira koliko se misli da njegovo djelo nije dovoljno valorizirano i da on zaslužuje daleko bolji tretman u povijesti umjetnosti, daleko jaču poziciju.
Bingula je realizirao zanimljiv opus u ulju, akvarelu, crtežima slikajući krajobraze i primorske i kontinentalne, fragmente pejzaža uz more, zelenilo zemlje , rijetko ljude, na mnogim se slikama opažaju putovi iz tih manjih mjesta do nepoznate točke,u daljini se vidi more ili još dalje plavilo neba.
No, sve njegove slike obavijene su tišinom, fino istkanom tišinom, gustom i prozirnom što stvara nečujne šumove.
Slike zamišljaja, misli o Arkadiji, sjećanja, razmišljanja o danima koji su nepovratno protekli ne ostavljajući nikakva traga osim ponekog ožiljka raočarenja, ulja, akvareli, priroda, mir.
Marijan Bingula slikao je onako je to nalagala njegova intima, birajući teme i motive koje je odabralo srce, nježno i suptilno, tiho i pažljivo.
Bingulin je opus izazovan, lijep, nadahnjujući, prihvatljiv i današnjem čovjeku razapetom doista između svega. Pogled na Bingulinu sliku, pruža mu nesputano zadovoljstvo, osjećaj smirenja i blagosti, rado bi uronio da može u taj mir i okruži se s tom svečanm bujnom tišinom.
Marijan Bingula je slikao posebne trenutke, izdvajući iz vremena njihovu privlačnost, ukazujući na njihovu nesvakidašnju i posebnu ljepotu, u okruženje tihosti.
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
