Novi biskup Kotorske biskupije mons. Mladen Vukšić u prepunoj je crkvi St. Michael u centru Münchena u subotu u 10.30 sati predvodio svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom fra Petrom Klapežom i dušobrižnicima fra Jozom Župićem, fra Slavenom Čekom i fra Josipom Jurićem Šoltom te podijelio sakrament svete potvrde za 215 mladića i djevojaka.
Svečano slavlje započelo je procesijom kroz crkvu te pozdravom i željom dobrodošlice ocu biskupu, župnika fra Petra Klapeža i predstavnika krizmanika.
Kroz proteklu vjeronaučnu godinu krizmanike su za ovaj veliki događaj pripremali vjeroučitelji fra Frano Milanović Litre, fra Slaven Čeko, fra Josip Jurić Šolto i vjeroučiteljica Anamarija Andrijević. Krizmanici su aktivno sudjelovali u misnom slavlju kroz čitanja, molitvu vjernika i obnovu krsnih obećanja, a svima je za uspomenu darovan križ svetog Benedikta. Euharistijsko su slavlje pjevanjem uveličali članovi mješovitog župnog zbora i orkestra mladih HKM München s voditeljicom i orguljašicom s. Nikolinom Bilić. Dirigirala je Andrea Suman.
Otac biskup se u svojoj temeljitoj pastirskoj propovijedi obratio ovogodišnjim krizmanicima, roditeljima, katehetama, kumovima i svim prisutnim vjernicima te rekao:
“Braćo i sestre, evo nas u vremenu Uskrsa koje ide lagano kraju. Uskrsno vrijeme završava svetkovinom Duhova. Na taj način Bog i Crkva žele reći da otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća završava silaskom treće božanske osobe, Duha Svetoga, nad apostole. Silaskom Duha Svetoga otvorile su se apostolima oči da su mogli jasno spoznati značenje Uskrsa i Duh Sveti ih je ohrabrio da pođu propovijedati svim narodima. Prvog dana, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, obratilo se i krstilo u Jeruzalemu tri tisuće ljudi i to se smatra rođendanom Crkve. Stoga je svetkovina Duhova vrlo važna i značajna i bez Duha Svetoga nećemo niti možemo razumijeti Isusove riječi, Isusova djela i njihovo značenje za nas osobno i za cijelo čovječanstvo.
Isus je pripremao svoje apostole da budu pripravni primiti Duha Svetoga, njegovog Oca i njega samoga i na taj način iskusiti što je Bog htio s nama ljudima. Međutim, da bi apostoli primili Duha Svetoga, da bi mi kršćani primili Duha Svetoga i samoga Boga i spoznali njegove naume potrebni su određeni preduvjeti. Isus ističe te preduvjete i o njima jasno govori. Temelj svega je ljubav prema Bogu jer veli Sveto Pismo: ‘Bog je prvi ljubio nas!’ On nas je stvorio. Pa i onda kada smo otpali od njega i udaljili se preko naših grijeha, Bog nas opet vraća i Bog ponovno otvara vrata raja, vrata vječnog života i vječne sreće. Na Božju ljubav prema nama mi bi ljudi trebali uzvratiti istom ljubavlju. Isus jasno kaže: ‘Ljubite jedni druge i ljubite Boga kao što sam ja ljubio vas!’ Dakle, nije dovoljna zaljubljenost, nije dovoljna površna ljubav i nije dovoljno reći: ‘Ja vjerujem u Isusa, ja vjerujem da je on Bog, ja ga ljubim!’ To je površna ljubav ako ona u sebi ne uključuje nešto više, ako nije djelotvorna. Znamo dobro, zaljubljenost brzo prođe ako nema korijena. Međutim, prava ljubav nas poziva na djelovanje. Za voljenu osobu činimo puno toga, znamo se žrtvovati. Vi roditelji dobro znate koliko ljubavi i žrtve ste uložili u svoju djecu.
Dakle, ljubav prema drugoj osobi mora biti djelotvorna pa tako i ljubav prema Bogu. Što to Bog od nas traži? Koja djela? Čuli smo da Isus jasno kaže: ‘Ako me tko ljubi čuvat će moju Riječ!’ Prema tome, istinski ljubiti Boga znači da čuvamo njegovu Riječ, da znamo što je govorio, ali isto tako da živimo po toj Riječi, po Božjim savjetima, po njegovim zapovijedima. Ne bi se smjelo dogoditi da čovjek kršćanin kaže: ‘Ja određenu zapovijed neću poštivati. Ona me ne zanima!’ – jer je možda teška, preteška, možda nije moderna u očima ovog svijeta, možda i zaostala. Tada se događa raskorak između onog deklariranog: ‘Ja ljubim Boga!’, ako ta ljubav ne prelazi u riječi ni u djela. U takvom stavu Bog i Duh Sveti ne mogu doći k nama. Ako ne čuvamo njegovu Riječ i ne vršimo njegove zapovijedi ne možemo moliti: ‘Dođi, Duše Sveti!’ jer nismo onakvi kakve nas Bog i njegova Riječ žele i traže. Uzmimo samo jedan primjer koji je aktualan u današnjem svijetu, ovdje u Njemačkoj, ali i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Koliko mladih danas počinje zajednički život bez crkvenog vjenčanja, bez Božjeg blagoslova, gazeći Božju Riječ i svjesno kršeći Božju zapovijed živeći u grijehu. Hoćemo li se pravdati: ‘Došlo je takvo vrijeme. Tako svi rade.’ Tu nema opravdanja. Toga moramo svi biti svjesni. Svjesno kršeći Božju Riječ priječimo dolazak Boga i Duha Svetoga u naše obitelji. Ovo su stvari bitne za budućnost osobe, obitelji, Crkve i našeg naroda.
Ako ste pratili prvo čitanje još jedna stvar upada u oči. Naime, Duh Sveti je već sišao, Crkva se širi i odjednom javljaju se neki ljudi koji tvrde da imaju Duha Božjega, da su dobili poslanje od njega. Svi tvrde da govore u Božje ime, da ih je Bog poslao, a različito propovijedaju. Ne bi bio problem kad bi bio jedan takav čovjek. Međutim bilo ih je puno i svaki je propovijedao i nastupao zbunjujući vjernike. Nastala je pomutnja među njima. Evo kako je prva zajednica to rješavala. Otiđoše do apostola da prosude što im je činiti. ‘Zaključismo Duh Sveti i mi jednoglasno…’ I onda ih apostoli šalju među te zajednice vjernika da ih smire.
Danas zahvaljujući medijima ima, na žalost, puno onih koji, kao i u vrijeme prve Crkve, tvrde da im se Bog objavio i šalje ih da propovijedaju, da su od Boga poslani. I oni zbunjuju današnje vjernike. Crkva nije nastala sama od sebe po nečijoj želji. Isus ju je ustanovio i dao Petru vlast, a on dalje. Dakle, ona je Božje djelo. Kad čovjek vrši Božje zapovijedi, kad sluša Boga, kad mu je stalo do Božje Riječi da se živi, Duh Sveti dolazi k njemu i Bog u takvim obiteljima živi. Zato, nemojte slušati ničija svjedočanstva preko interneta. Uzmite Sveto Pismo i naći ćete u njemu svjedočanstva i iskustvo svetih ljudi koji su teško sagriješili i kako im je Bog milostivo oprostio. Izmolite jednu Gospinu krunicu. To će biti blagoslov za vas i za vaše obitelji. Tada ostajete na Božjem putu, putu Crkve koja prenosi Božju objavu. Tada će prestati duhovni tračevi i ogovaranja onih koji intimne situacije koriste u vlastitu promociju, a nije im stalo do Boga.
Sveti Franjo Asiški je bio veliki svetac. Zvali su ga drugi Krist. Nikada nije svojevoljno otišao ljudima propovijedati bez odobrenja župnika i mjesnog biskupa i ako bi ga svećenik odbio nikad se ne bi naljutio. Dragi vjernici, tako i vi slušajte vaše svećenike koji vas uče da slušate Božju riječ i njegove zapovijedi. Sveto Pismo nas uči da nam Bog govori u tišini, ne u buci, slavljima ili u medijima. Uzmite proroka Iliju. Njemu se Bog objavio u tišini. Ivan Krstitelj odlazi u tišinu, u pustinju. Isus odlazi nakon krštenja u pustinju, u tišinu. I tu se Bog sreće, tu se Bog doživljava, tu Bog djeluje. Ono što čovjek u tišini doživi to nosi trajni pečat i to je najkorisnije za našu dušu i za naše poznavanje Boga. Mi smo dužni navještati Božju Riječ, Božje zapovijedi i Božje zakone, nauk Crkve. Dao Bog da svi mi najprije ljubimo Boga, da naša ljubav bude djelotvorna na način da čuvamo njegove Riječi i njegove zapovijedi i onda će on doći k nama. Duh Sveti će nas prosvjetliti i dovesti do radosti vječnog života. Amen.”
Na kraju svete mise voditelj HKŽ München, fra Petar Klapež, uputio je svima zahvalnu riječ. Zahvalio je najprije dragom Bogu što nam je podario veliki broj krizmanika, ocu biskupu na njegovoj spremnosti da s nama slavi sakrament sv. Potvrde, roditeljima, kumovima, vjeroučiteljima, ministrantima, časnim sestrama, članovima župnog vijeća, crkvenom zboru i orkestru mladih, članovima folklorne skupine Fra Andrija Kačić Miošić te svima koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli da ovo slavlje svete Krizme bude što ljepše.
Fenix-magazin/SIM/s. Nikolina Bilić
