Na istočnoj geografskoj strani Istarskog poluotoka, u opatijskom zaleđu, smjestila se općina Matulji. U Matuljima već dugi niz godina živi i najveći golubar toga kraja Slavko Barišić koji posjeduje 170 golubova i član je kluba golubara iz Rijeke. Svaki golub iz Barišićeva golubarnika ima prsten oko noge i zaveden je u evidenciju izleglih golubova.
Križanjem golubova dobivaju se golubovi zlatno bakrene boje koji svojom pojavom privlače pozornost mnogih ljubitelja golubova. Slavko Barišić sa velikom ljubavlju priča o svojim golubovima, i rado se prisjeća vremena kada je kao mali živio u Srijemskoj Kamenici kod Novog Sada i uzgajao golubove pismonoše.
Slavko Barišić je bio dugi niz godina bio internacionalni sudac za golubove te je sudio po susjednim zemljama:Rumunjskoj, Mađarskoj i po čitavoj ondašnjoj Jugoslaviji. Kod golubara je bio iznimno cijenjen zbog svojeg znanja i golubarnika kojeg je posjedovao.
Barišić je za Fenix Magazin opisao Ilirskog goluba, kojeg on najviše posjeduje i sa kojim ide na izložbe u Rijeku i okolicu, gdje se ocjenjuje njihova ljepota.
Ilirski golub
Ilirski golub (Columba Illyrika) ili kako ga još nazivaju „Dalmatinski golub“, „Dalmatinska gimpla“ ili „Arhanđeo“ je vrlo lijepa i prema mnogim bilješkama i zapisima najstarija rasa golubova na svijetu.
Postojbina joj je bio Babilon, gdje je nastao još prije nove ere i krasio plodne ravnice i domove ljudi te visoke hramove, brižljivo čuvan i poštovan od stanovništva i svećenstva, kao njihova sveta ptica.Interes i ljubav prema ovim golubovima doprinjelo je njihovo pitomo držanje, privrženost ljudima i visok let, zbog čega se vjerovalo da maju vezu sa Bogovima.
Posebno ih je krasila njihova izuzetna ljepota, ćuba na glavi i raznobojno perije zlatno žute bakarne boje, na glavi, vratu grudima i trbuhu, kao i crno svjetlucavo obojena krila, leđa i rep. S pravom se govori da se ovako obojena perija golubova rijetko viđaju u svijetu. (boje Pauna)
Propašću Babilonskog carstva u 16-om stoljeću prije Krista i nastankom velikih seoba naroda, jedna grupa plemena iz tih zemalja preko male Azije i Trakije stigla je na Balkan, naseljavajući naše krajeve. Rimljani i Grci, kao njihovi susjedi nazivali su ih „Ilirima“.
Pored čuvene civilizacije ova plemena donjela su i svoje voljene „svete“ ptice, golubove. Pokorivši ova plemena, Rimljani su zapazili ove golubove, divili se njihovim jakim bojama i njihovom visokom letu dali su im ime Ilirski golubovi.
Dolaskom na Balkan u šestom stoljeću, Slaveni su prihvatili ovog goluba i sa velikom pažnjom i ljubavi odgajali ga na dvorovima vladara i u samostanima, gdje su mu dali ime „Arhanđel“ ili „Dalmatinski golub“.Ilirski golub se brzo širio, pa tako Španjolci bilježe da ga uzgajaju od 1350-te godine, dok se u Dalmaciji i Crnoj Gori viđaju 1737. odnosno 1797. godine.
Turski putopisac Evlija Čelebija boraveći u Beogradu, opisuje ih 1660-te godine, a već 1822-e godine poznati su u južnoj Njemačkoj, a 1834-te u Engleskoj. Na taj način od Ilirskog goluba nastale su kako kod nas tako i u Europi mnoge vrste golubova u boji.Nema sumnje da su na ove procese utjecale i druge rase golubova, koje su stizale iz Azije raznim putevima za vrijeme križarskih ratova i turskog osvajanja.
Danas se Ilirski golub ne uzgaja u velikom broju, a najviše ih ima u izvornom obliku u raznim svijetlijim i tamnijim nijansama boje u Vojvodini.
Porijeklo: Ovo je najstarija rasa golubova na svijetu, nastala od pećinskog goluba. U Europu su ga donjeli stari Iliri još prije nove ere i to na područje Balkana i južne djelove panonske nizine od Dunava do Jadrana.
Tekst:Stjepan Špehar/Slavko Barišić
