Prošle godine je samo jedan od 13 tzv. “dublinskih izbjeglica” vraćen iz Njemačke. Političarka Sahra Wagenknecht smatra kako se radi o “skandalu politike azila”.
Prošle godine Njemačka je vratila samo dio izbjeglica koji su ušli preko trećih zemalja u zemlje u kojima su predali zahtjev za azil.
Prema izvješću, Njemačka je 2024. godine prihvatila oko 75.000 takozvanih “dublinskih izbjeglica” koji su prvotno bili registrirani u drugoj državi članici EU-a. U samo 6.000 slučajeva povratak izbjeglica u prvu zemlju u kojoj su zatražili azil je bio uspješan.
Brojke proizlaze iz izvješća Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF), koje je zastupnica Bundestaga Sahra Wagenknecht zatražila od Ministarstva unutarnjih poslova.
Predsjednica BSW-a smatra da se radi o “skandalu politike azila” – ne samo zato što je navodni počinitelj u Aschaffenburgu također bio “dublinski izbjeglica” koji nije deportiran.
“Da se zakon provodio, zločin se mogao spriječiti”, rekla je Wagenknecht za njemačke medije.
Što znači izraz “dublinske izbjeglice”?
Izraz “izbjeglica iz Dublina” odnosi se na tražitelje azila koji su, prema Dublinskoj uredbi, vraćeni unutar EU-a u zemlju koja je odgovorna za njihov postupak azila – obično prva zemlja prihvata.
Uredba ima za cilj spriječiti izbjeglice da podnose zahtjeve za azil u nekoliko zemalja.
Zemlje na vanjskim granicama EU-a, poput Italije ili Grčke, osobito su česte kao prve zemlje prijema, dok je Njemačka u središtu kontinenta rijedak slučaj, pišu njemački mediji.
Kako naode njemački mediji, 28-godišnji Afganistanac Enamullah O., za kojeg se sumnja da je ubio dvoje ljudi u Aschaffenburgu, posljednji je put živio u azilu u regiji.
Prema Ministarstvu unutarnjih poslova, ušao je u Njemačku u studenom 2022., a zatražio je azil u ožujku 2023. No, azil mu je odbijeno u lipnju 2023. jer je prema Dublinskoj uredbi za proceduru nadležna država u kojoj je izbjeglica prvi put ušao na teritorij EU – u ovom slučaju Bugarska.
Slučaj Enamullaha O. očito je reprezentativan za tisuće drugih slučajeva izbjeglica u Njemačkoj. Samo jedan od 13 “dublinskih izbjeglica” vraćen je u zemlju u kojoj je ušao u Europsku uniju.
Razlozi neuspjeha
Problem nije u tome što zemlje u koje je Njemačka htjela vratiti izbjeglice nisu bile spremne prihvatiti ih.
Čak 44.000 izbjeglica moglo se vratiti u zemlje u kojima su zatražili azil, jer su im zemlje to dozvolile. To znači da je 44.000 izbjeglica moglo biti vraćeno iz Njemačke u zemlju u kojoj su ušli u EU.
Razlozi neuspješnih povratka
Prema informacijama Ministarstva, postoji mnogo različitih razloga zašto je to uspjelo samo u 5.800 slučajeva.
Prema sadašnjim podacima, više od 4.000 izbjeglica se sakrilo, još 2.000 nije pronađeno, u 4.500 slučajeva imigracijske su vlasti bile neaktivne, a u 3.000 slučajeva radilo se o drugim organizacijskim razlozima. Tekući sudski postupci ili crkveni azil također su spriječili tisuće deportacija.
Zabrinjavajuće brojke
Wagenknecht ove brojke smatra zabrinjavajućima i u svjetlu činjenice da je Njemačka, s druge strane, daleko češće ispunjavala svoje obveze iz Dublinskog sporazuma.
Izvješće BAMF-a pokazuje da je Njemačka primila dobrih 15.000 zahtjeva iz drugih europskih zemalja za prihvat izbjeglica – od kojih je dobrih 4.600 potom primljeno u Njemačku. Dakle, skoro svaki treći.
“Ako Njemačka primi svakog trećeg ‘dublinskog izbjeglicu’, a vrati samo svakog trinaestog, onda to pokazuje koliko je besmislena migracijska politika Scholza i Faesera”, rekla je predsjednica BSW-a.
Njezin zaključak: “Svatko tko dolazi iz sigurne treće zemlje ne bi trebao imati pravo na beneficije u Njemačkoj. Tada Njemačka više ne bi bila magnet za izbjeglice u Europi”.
Fenix-magazin/SČ
