Osumnjičeni za sudioništvo u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu pokraj Münchena konačno su došli pred lice pravde 17. listopada prošle godine. No, javnost, i hrvatska i svjetska, ostala je zatečena sredinom prošle godine kada je postalo jasno do kuda su bile spremne ići hrvatske političke elite kako se optužene ne bi izvelo pred lice pravde. Od neslavnog ‘lex Perković’, do pokušaja izmjene Ustava Republike Hrvatske i sukoba s Europskom unijom.
“U istočnoj i jugoistočnoj Europi iza demokratske fasade vlada kartel postkomunističkih oligarha, koji je preuzeo vlast nad državama, strankama i medijima”, upozorio je tada ugledni Frankfurter Allegemeine Zeitung.
Slučaj Đureković i aktualno suđenje u Münchenu za Hrvatsku javnost važni su stoga ne samo radi pravde za Stjepana Đurekovića i razotkrivanja kako je djelovao represivni sustav bivše Jugoslavije, već i za suočavanje sa stvarnošću da i danas, u demokratskoj Hrvatskoj, netko skriva zločine i kriminal počinjene u bivšoj državi, a netko, po svemu sudeći i danas od tih zločina ubire profit. Mnogi polažu nade kako će aktualno suđenje u Njemačkoj imati svoj pravni epilog i u Hrvatskoj, te da ćemo se konačno suočiti s našim ‘kosturima iz ormara’, koji čini se još drže u svojim rukama važne konce u našoj državi.
Sudski proces Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću, koji su osumnjičeni da su kao djelatnici komunističke tajne službe sudjelovali u ubojstvu Đurekovića, pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, zbog novih dokaza i širenja istrage već je produživan – po posljednjoj najavi suda trebao bi trajati do prosinca ove godine. No nije isključeno da će se postupak protegnuti i na početak 2016. godine.
O dosadašnjem tijeku suđenja, najvažnijim trenucima, o tome što nas dalje očekuje u procesu, ali i poteškoćama s kojima se susreće odvjetnički tim Gizele Đureković, sutužiteljice u ovom procesu, uoči nastavka procesa u Münchenu (koji se nastavlja ročištem u ponedjeljak, 23. ožujka) portal Narod.hr donio je razgovor sa odvjetnikom Sinišom Pavlovićem iz odvjetničkog ureda Pavlović&Pavlović.
Možete li istaknuti najvažnije trenutke dosadašnjeg sudskog postupka?
Teško je u dosadašnjem postupku izdvojiti nešto kao najvažnije, ali istaknuo bih velik broj novih dokaza koje su prikupili poznati publicisti Bože Vukušić i Roman Leljak. Radi se o većem broju dokumenata, video i audio zapisa, te, posebno, o gotovo svim pravilnicima kojima je bio uređen rad Udbe u bivšoj Jugoslaviji. Sve to je rezultat više od dvadeset godina strpljivog, kontinuiranog i iznimno vrijednog rada Bože Vukušića i njegovih kolega iz Slovenije Romana Leljaka Igora Omerze koji su sve te godine proveli u arhivima i razgovorima sa svjedocima. Veći dio te dokumentacija predan je sudu, trenutno se obrađuje i prevodi te će uskoro biti predmet rasprave na sudu. Ostaje još dio dokumentacije koju očekujemo da će Roman Leljak predati tijekom svojeg svjedočenja sredinom svibnja. Ta dokumentacija i općenito novi dokazi daju puno jasniji uvid u sustav i metode djelovanje Udbe, posebno u dijelu koji se odnosio na fizičke likvidacije protivnika političkog režima bivše Jugoslavije.
Na posljednjem ročištu u Münchenu sudac Dauster kazao je kako dvoje svjedoka ne želi svjedočiti zbog toga što im prijeti kazneni progon u Hrvatsko. Sudsko vijeće je zatražilo mišljenje uglednog međunarodnog Max Planck Instituta, te nije isključeno da će intervenirati i Njemačka – država i diplomacija. Kako ocjenjujete djelovanje DORH-a u ovom slučaju?
Iako nemamo baš nikakvih, pa ni najmanjih simpatija za Vinka Sindičića kao osobu, moram reći da je priča s DORH-om u cijelom ovom slučaju, pa posebno i u slučaju kaznenog progona Vinka Sindičića i potencijalnog kaznenog progona svjedokinja Jelene Vitezice i Marie Rodriquenz, vrlo kompleksna i ima cijeli niz činjeničnih, pravnih, pa i političkih konzekvenci. S naše strane, samo se nadamo da nije ponovno riječ o postupanju DORH-a sličnom onom kakvo smo imali prilike vidjeti tijekom postupaka po europskom uhidbenom nalogu za Mustača i Perkovića koji su se u Hrvatskoj vodili početkom prošle godine. Tada smo samo zbog izuzetno kvalitetnih odluka Županijskih sudova u Zagrebu i Varaždinu, te Vrhovnog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske prošli bez još ozbiljnijih posljedica za Republiku Hrvatsku.
Tijekom ovog suđenja dogodilo se nešto što se događa iznimno rijetko u demokratskim društvima – pretraga odvjetničkog ureda. Zašto je sud smatrao potrebnim naložiti takvu pretragu?
Suštinski, Krunoslav Prates,postupajući očigledno pod utjecajem i u dosluhu s obranom Perkovića i Mustača, svojim iskazom na suđenju Perkoviću i Mustaču nije sudu ostavio puno izbora. Prates je, nakon niza svojih izjava kojima je u istrazi i u sudskom postupku višekratno jasno izjavio da je predao ključ od garaže Perkoviću, naime odlučio promijeniti svoj iskaz i zanijekati predaju ključa. Uz to je dodao da je on to govorio svojim odvjetnicima i tijekom suđenja ali da su mu oni savjetovali da o tome šuti jer mu nitko neće vjerovati ako promijeni svoj iskaz.
Prema njemačkom pravu, sud je dužan svaki, pa i najnevjerojatniji navod svjedoka dodatno provjeriti, pa je to učinjeno i u ovom slučaju. Za pretpostaviti je da se sud odlučio na pretragu kako bi se izbjegla svaka eventualna manipulacija dokumentacijom, te je još dodatno i pozvao Pratesove odvjetnike kao svjedoke. Jedan od njih već je svjedočio, potpuno zanijekao sve Pratesove navode, a svjedočenje drugoga očekuje se sljedećeg tjedna. Ako se ne dogodi neko zaista veliko čudo, rezultat cijele te priče mogao bi biti vrlo ozbiljan za samog Pratesa. Ako se potvrdi da je cijela ta njegova predstava pred sudom bila lažna, lako bi mu se moglo dogoditi da zaboravi na uvjetni otpust iz zatvora u dogledno vrijeme, ako ikada.
Što smatrate da je razlog ubojstva Stjepana Đurekovića?
Prerano je za govoriti o tome. Pitanje razloga ili motiva ubojstva je jedno od glavnih pitanja sudskog postupka i tek na kraju cijelog postupka sud daje odgovor na to pitanje zajedno s odgovorima o postojanju ili nepostojanju krivnje optuženika, okolnostima počinjenja i o primjerenoj kazni u slučaju osude. Do tada, svaki od sudionika u postupku ima različite teze i teorije u koje pokušava uvjeriti sud i predočiti dokaze za to. Prema optužnici, uz opći okvir politički motiviranog ubojstva, neposredni motiv za ubojstvo Stjepana Đurekovića usko je povezan s političko-koruptivnim kriminalom u INI osamdesetih godina prošlog stoljeća u koje su bili umiješani sinovi najviših tadašnjih političkih rukovodilaca SR Hrvatske. Nakon šest mjeseci suđenja optužnica je i dalje vrlo čvrsta jer postoji cijeli niz dokaza koji je vrlo snažno podupiru.
Cijeli razgovor sa Sinišom Pavlovićem možete pročitati na:Narod.hr
