Šime Vlahov, Šibenčanin koji već četiri desetljeća živi u Münchenu je izlagao svoje radove u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Hrvatskoj
Šime Vlahov, hrvatski slikar iz Münchena je otvorio izložbu u Matici iseljenika u Zagrebu gdje će se zadržati do kraja srpnja, a potom će je izložiti u svom rodnom Šibeniku gdje će ljubitelji umjetnosti u njegovim slikama moći uživati sve do sredine rujna. Riječ je o 65 radova u tehnici akvarela, akrila i miješane tehnike.
Vlahov jer rođen 1951.godine kao četvrto od ukupno petero djece u obitelji. – Moja se obitelj iz šibenskog zaleđa doselila u Šibenik. Otac je želio raditi i zaraditi, a ne živjeti u neimaštini – priča Vlahov.
Školovao se u Šibeniku. Želio je studirati umjetnost, ali popustio je roditeljskoj želji da se školuje za nešto što će mu omogućiti egzistenciju. – U realno egzistirajućem socijalističkom društvu i shvaćanju mojih roditelja trebao sam najprije izučiti nešto “pametnog” od čega se moglo živjeti. Ipak, sve to vrijeme sam se trudio što više saznati o umjetnosti, upoznao sam sve šibenske slikare. Družeći se s njima saznao sam nešto o tehnici, posebno uljanoj na platnu. Na zajedničkim izložbama sam već pomalo izlagao svoje slike koje su uvijek bile nadahnute klasičnim stilom, posebno Dürerom, Rembrantpom, Van Daykom, Da Vincijem itd. Pomalo sam otkrivao i Impresionizam i svu ljepotu koloriteta koji me nije napustio do današnjeg vremena – priča Šime Vlahov.
Odluka koja mu je promijenila život
Po završetku kovinotokarskog zanata i vojne obveze, Vlahov se odlučio otići negdje na zapad. – Stariji brat mi je već živio u Berlinu pa je bilo logično da moj prvi izbor bude upravo Berlin. U Berlinu me je oduševio taj multikulti grad – moderni Babilon. Lutao sam po gradu, od jedne galerije do druge, od muzeja do muzeja, išao sam u istočni Berlin, htio sam sve saznati. Počeo sam se družiti s umjetnicima – priča Vlahov.
Nakon Berlina preselio se u München. Tamo je, kaže, pronašao novo društvo koje je odavalo dalmatinski mentalitet. – To me privuklo. Upoznao sam umjetnike, počeo intenzivnije radi, moj je dan bio ispunjen – priča Vlahov.
U tom je gradu upoznao i svoju suprugu i osnovao obitelj. Počeo je izlagati, a dobio je i ponudu Volkshochschule za mjesto docenta za akvarel i klasični crtež koju je odmah prihvatio. 
Njemačka turneja po Hrvatskoj
Šime Vlahov je svoje učenike vodio i na kreativni odmor u Hrvatsku. Prvi izleti su bili davne 1993.godine u Motovun. – Dok se u nekim dijelovima naše domovine još ratovalo, uspio sam učenike odvesti u Istru gdje je bilo bezazleno i potpuno opustjelo. Lutali smo od mjesta do mjesta i slikali se po ulicama. Poslije su se zaredali ostali gradovi, mjesta, otoci, sve je više učenika htjelo ići u Hrvatsku pa sam organizirao i po dvije grupe. Naučio sam ih kako se jede riba, kako se ljušte škampi, kakav mora biti okus maslinovog ulja, zavoljeli su sve to i posebno su zavoljeli Hrvatsku koju većina nije poznavala. Kroz sve te godine stotine njih je dobilo instrukcije o akvarelu, crtežu, ribi, janjetini i o svemu što čini našu primorsku kulturu. Mnogi od njih posjećuju i danas Hrvatsku u ljetnim mjesecima – priča Vlahov.
Zbog “fleka” se probude sva moja čula
Danas u Bavarskoj podučava učenike u svom atelijeru te u još nekim gradićima u blizini Münchena. Slikarstvo mu nije izvor zarade, već emocionalna potreba za druženjem, komunikacijom i upoznavanjem ljudi koji se bave umjetnošću.
– Moje slike su sve više intuitivni događaj u kolorističkom doživljaju bez velikog balasta filozofskih i socijalnih tema. Dovoljno mi je na vlažnom akvarel papiru ili platnu nabaciti par “kolorističkih fleka ” već se probude sva moja čula, već vidim prirodu, cvijeće, more, ljudska tijela i još više toga.
Utihnem sav unesen u taj događaj, imaginarnu avanturu, pomičem “fleke” gratam olovkom brazde, posipam pigmente na mjesta gdje mi se čini da obična boja gubi na dominaciji. Ništa me u tom procesu ne može omesti. sav se predajem stihiji slučajnosti, mom osjećaju i mom iskustvu – otkrio je Šime Vlahov. 
