Poznata komunikacijska stručnjakinja i komentatorica Silvana Oruč Ivoš za Fenix Magazin je komentirala aktualna pitanja u Hrvatskoj i BiH gdje je odgovarala na pitanja o aferi prisluškivanja hrvatskih dužnosnika iz Hrvatske i BiH, graničnom sporu sa Slovenijom te o referendumu o izmjeni Izbornog zakona RH.
Afera koja je potresla Hrvatsku i BiH bilo je prisluškivanje hrvatskih političara iz Hrvatske i BiH, koje je priznao i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. Našu sugovornicu smo pitali što to priznanje znači i s kojim ciljem se prisluškivalo hrvatske političare, gospodarstvenike i novinare?
– Možemo okrenuti pilu naopako pa razmisliti i o mogućnosti da je ta informacija o priznanju prisluškivanja ciljano puštena, u namjeri izazivanja nemira među hrvatskim narodom i hrvatskim političarima u BiH. Naime, istina je da sigurnosno obavještajne službe prisluškuju one ljude za koje postoji određeni sigurnosni, politički, gospodarski interes. Ali nije uobičajeno da se ministar jedne zemlje, javno i na prvu bačenu lopticu, hvali da to čini. To je i u diplomatskim, ali i u sigurnosno obavještajnim krugovima u najmanju ruku – neuobičajeno ponašanje. Dovoljno, da se može promišljati i raspravljati i o tome je li cilj svega stvaranje još većeg nemira među hrvatskim narodom, odnosno je li riječ o sofisticiranoj vrsti pritiska na Hrvate u BiH.
Nerazjašnjene i neobične okolnosti
FM: Neosporno je da je taj slučaj stvorio određenu nesigurnost hrvatskog naroda u BiH?
– Da, točno. Ono što je ključno, jest razlog prisluškivanja, a onda i sadržaj onog što se prikupilo prisluškivanjem. Ako su sigurnosne službe BiH imale procjenu da se netko bavi terorizmom ili gospodarskim kriminalom, te su njihove akcije opravdane jer nitko zbog takvih rabota ne može imati imunitet i biti zaštićen. Ali, ako bi se dokazalo da se kontroliraju pripadnici jednog naroda bez opravdanog razloga, onda bi mogli govoriti o mogućnosti ozbiljnog i grubog pritiska na Hrvate u BiH. OSA nije privatna institucija i ne bi se smjelo događati da se koristi kao sredstvo pritiska na jedan narod, kaže Silvana Oruč Ivoš.
FM: Neki tvrde da je prisluškivanje rađeno u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države u BiH?
– U ovom trenutku nemamo potpune informacije pa su moguća svakojaka tumačenja. No, podsjećam, optužbe za prisluškivanje izrekli su još u srpnju Dragan Čović i Milorad Dodik. Nekoliko dana nakon njih, u srpskom Blicu, nekadašnji visoki dužnosnik Službe državne sigurnosti SFRJ Božidar Spasić rekao je da BiH službe prisluškuju za turske interese. Dodao je i da srpske sigurnosne službe imaju saznanja da OSA prisluškuje oko 300 političara i dužnosnika u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, te da je oprema za prisluškivanje nabavljena u Turskoj. Naravno, ništa od toga ne mora biti istina, no činjenica je da nerazjašnjene i neobične okolnosti ovog slučaja daju prostora za svakojake teorije.
Spor sa Slovenijom – u arbitražu je Hrvatska ušla sa svojevrsnom prisilom
FM: Ni s drugim susjedom stanje nije najblistavije. Hrvatske parlamentarne stranke ustraju na tome da je arbitražna presuda o hrvatsko-slovenskoj granici nevažeća?
– Naravno da je nevažeća i zapravo je skandalozno što unatoč čvrstim dokazima da je slovenska strana kompromitirala arbitražu postoje zemlje i politički faktori koji traže da ju Hrvatska poštuje i primijeni. I sama ideja o arbitraži na ovaj način u startu je bila loš potez i mirisala je na dugoročni problem. Jer, u arbitražu je Hrvatska ušla sa svojevrsnom prisilom, odnosno pod slovenskom ucjenom i najavom blokiranja ulaska u EU. Podsjećam da je još u prosincu 2008. Slovenija Hrvatskoj nametnula blokadu otvaranja pregovaračkih poglavlja zbog ove teme. Iako je riječ o isključivo bilateralnom pitanju, kakvog i druge države članice EU imaju sa svojim susjedima, Sloveniji se dopustilo da otvorena granična pitanja nametanjem arbitraže, prisilom pokuša riješiti u svoju korist i da iz pozicije moći dobije nešto na što nema pravo. Upravo je to bio razlog zbog kojeg je Slovenija odbila sve moguće hrvatske prijedloge za mirno rješavanje graničnog spora, a posebice je bježala od prijedloga da odluku o morskoj granici donese jedina relevantna tijela – Međunarodni sud za prava mora u Hamburgu ili eventualno Međunarodni sud pravde u Haagu.
FM: Nakon izjava Vesne Pusić, mnogi su uvjerenja kako se zbog spora sa Slovenijom pokušava srušiti vlada Andreja Plenkovića?
– Spor sa susjednom Slovenijom problem je Republike Hrvatske i isključivo ga kao takvog treba promatrati. Međutim, ne mogu se načuditi pojedincima iz oporbe, koji unatoč jednoglasnoj odluci Hrvatskog sabora iz 2015. da Hrvatska izlazi iz arbitražnog procesa sada prozivaju predsjednika Vlade Plenkovića što je to stajalište iznio na Općoj skupštini UN-a. Pa gdje je trebao to reći? U kutku neke sobice gdje ga nitko neće čuti?! Nevjerojatno je da se i ovaj slučaj, oko kojeg postoji nacionalni konsenzus, koristi za strančarenje. Skandalozno je da se Vladu i premijera Plenkovića, koji se drže jednoglasne odluke Hrvatskog sabora iz 2015., na ovom pitanju pokušavaju diskreditirati SDP-ov predsjednik Davor Bernardić i Vesna Pusić. Ovo je ozbiljan nacionalni problem i njihovo je ponašanje sramotno.
Zlonamjerne teze
FM: Prijeđimo na pitanja o referendumu o izmjeni Izbornog zakona RH. Neki tvrde da je on antisrpski, a drugi da je antikorupcijski referendum. Što Vi kažete?
– Sasvim sigurno da najavljeni referendum, na način kako je u javnosti obrazložen, nije antisrpski i to su zlonamjerne teze koje se sustavno plasiraju kako bi se stvorila slika o tobožnjem antisrpskom raspoloženju u Hrvatskoj. Ono što bi dugoročno trebalo promijeniti sasvim sigurno jest praksa da manjinski zastupnici budu jezičac na vagi pri sastavljanju vlada, jer se time sasvim sigurno otvara put mogućem koruptivnom ponašanju, ucjenama i pritiscima. Činjenica o kojoj bi svi trebali voditi računa jest to da je na posljednjim izborima za Hrvatski sabor, od ukupno 138.539 birača pripadnika srpske manjine, glasovalo (prema službenim podacima DIP-a) 19.534 birača, odnosno 14,10%. Građani srpske nacionalnosti ne žele više sudjelovati u podjelama koje im Pupovac nameće. Jedini klin između većinskog hrvatskog naroda i srpske manjine sustavno i, rekla bih, planirano, zabijaju Pupovac i njegov SDSS. I u ovom slučaju želi se ispolitizirati i Hrvatsku prikazati kao zemlju u kojoj je srpska manjina obespravljena. A stvar je posve obrnuta: srpska manjina u Hrvatskoj ima prava kakva manjine u europskim državama ni približno nemaju. O hrvatskoj manjini u Srbiji neću ni govoriti.
Podmetanje hrvatskoj predsjednici
O bošnjačkom pokušaju da se stvori dojam kako je hrvatska predsjednica loše govorila o BiH te navodno „spominjala realnu prijetnju islamskog terorizmom iz BiH“, Oruč Ivoš kaže:
– To naprosto nije točno i takva izjava hrvatske predsjednice ne postoji. No, sama činjenica da se pokušava stvoriti percepcija da je tome tako i da u tome sudjeluju neki ozbiljni bošnjački političari i osobe iz javnog života, dovoljna je da se zapitamo postoji li namjera da se namjerno naruše odnosi dvije zemlje i unese neizvjesnost među hrvatski narod u BiH.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
O Silvani Oruč Ivoš čitajte i u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarkoj, Austriji i Luxembourgu….
