U emisiji Novi dan N1 televizije gostovao je Ivan Anušić, ministar obrane Republike Hrvatske. Pričao je, između ostaloga, o pripremama za mimohod, oružanim snagama i odnosu s vrhovnim zapovjednikom, predsjednikom Zoranom Milanovićem.
Što Vas je najviše iznenadilo tijekom organizacije mimohoda?
“Nije me ništa negativno iznenadilo. Dapače, ugodno sam iznenađen spremnošću, posebno vojnika. Ne samo vojnici, policajci, vatrogasci i ljudi iz civilnih službi, svi oni koji će sudjelovati u mimohodu. Njihova spremnost, volju i sreću što će sudjelovati u tom mimohodu. Jer ipak nije taj mimohod samo taj jedan dan, oni stalno ponavljaju i uvježbavaju ono što će 31.7. biti vidljivo svima u Hrvatskoj. To me ugodno iznenadilo, svi jedva čekaju taj dan” izjavio je Ivan Anušić za N1.
Sudjelovat će i vojnici drugih država, znate li kojih sve?
“Ukupno njih devet. Razlika je u tome što su do sada zemlje davale samo zastave, sada će naši saveznici sudjelovati sa svojim vojnicima: SAD, Velika Britanija, Poljska, Litva, Mađarska, Njemačka će poslati tenkove, Češka, Albanija. Popis još nije gotov, ali bit će ih devet. To je prvi puta od početka organizacije mimohoda.”
Kako ste zadovoljni s onime što ćemo vidjeti, odnosno sa stanjem u kojem se trenutačno nalazi HV?
“HV je u ovom trenutku u jednom usponu, u zamahu i taj progres neće stati. On je započeo prije pet ili šest godina, kada smo krenuli s nabavkom borbenih zrakoplova Rafale. HV će dosegnuti svoju razinu spremnosti za nekakve dvije, tri godine. Ja sam zadovoljan s tim. Povećao se odaziv mladih ljudi. Krećemo i s temeljnim vojnim osposobljavanjem. Imam samo dobre vijesti iz oružanih snaga, sve što radimo ide u dobrom i pozitivnom smjeru. Postoji atmosfera i među vojnicima i unutar hrvatskog naroda. Isključujući nekoliko političkih opcija, svi podržavaju razvoj i pojačavanje oružanih snaga.”
Što kažete na kritike koje u tome vide, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, da se Europa naoružava, da se jako puno ulaže u vojsku i potencijalni rat?
“Narativ koji je nametnut, a to je da je naoružavanje nepotrebno, da ne trebamo biti sigurni jer je sigurnost sama po sebi zadana i da neće nikada biti više rata, pa valjda bi Hrvatska trebala imati to sjećanje. Kako smo se iz vedra neba našli u situaciji u kojoj smo bili u ratu. Ono što se događa u Ukrajini je više nego jasan znak da Europa mora biti sigurnosno snažna i jaka. Sigurnost je početan uvjet, a zanemarena je u EU. Moramo naglasiti ono što se događa u Ukrajini. Ono što je nekada bio Vukovar, koji je zaustavio prodor JNA s istoka, danas je Ukrajina, koja zadržava proboj ruske vojske. Poljska ozbiljno po tom pitanju radi, Finska također, brojne zemlje na istočnom krilu NATO-a. Preskupo je ne raditi na tome i onda se naći u ratu. Svaka zemlja koja razmišlja dva, ili možda samo jedan, korak unaprijed mora razmišljati o svojoj obrani. Ponovit ću: obrana nije trošak, vojska nije trošak. Obrana je investicija.”
To što se proizvede u nekom trenutku treba i potrošiti. Netko bi rekao – kada imate čekić u ruci, logično je da svugdje tražite čavao.
“Hajdemo obrnuti logiku. Zbog onoga gdje se sada mora trošiti morali smo proizvoditi. Da nije bilo rata u Ukrajini, nitko ne bi razmišljao o sigurnosti. Započeo je problem i ovo je bila reakcija na taj problem. Da se mi ne nađemo u situaciji u kojoj se našla Ukrajina. Sigurnost nema cijenu, moramo to shvatiti. Nećemo trošiti basnoslovne cifre, kao što se pokušava prezentirati. Mi radimo i jačamo jaku, malu i efikasnu vojnu silu, to košta. Kao što košta financiranje raznih usluga, privrede, socijale, školska, zdravstva i obrazovanja. Svaki segment društva, pa tako i obrana, mora imat svoj dio koji će se odvajati za financiranje. Vojnici su prvi spremni žrtvovati se za sve to, za udruge koje su na proračunu, za zdravstvo, za poljoprivredu. Svaka ozbiljna zemlja na svijetu o tome razmišlja.”
Neki koji su vam pružili podršku smatraju da je još nedorečeno pitanje priziva savjesti. Treba li tu neke stvari mijenjati?
“Sjest ćemo i pričat ćemo. Ako treba neke stvari mijenjati, mijenjat ćemo. Koliko sam shvatio, ne dovodi se u pitanje priziv savjesti kao takav već ima li onaj koji ode na temeljno vojno osposobljavanje pravo prvenstva i prednosti pri zapošljavanju. Žene nemaju obvezu, time su uskraćene pri pravu prvenstva kod zapošljavanja. Tu će biti prijepor, ako sam dobro razumio. Ali sjest ćemo i razgovarat ćemo, to su finese. Meni je drago da smo dovoljno sazreli, da na tom projektu ne radimo političke poene. TVO kao takvu nama je ključno i bitno i zbog pričuve. Mi nemamo nikakvu pričuvu. Mi smo izgubili jednu generaciju mladih ljudi. Mi moramo imati pričuvu, a to postižemo TVO-om.
Kakav je u ovom trenutku Vaš odnos sa predsjednikom Republike?
“Pa ok, nemamo mi nikakav problem. Ja i predsjednik razgovaramo, komuniciramo, ovo je njemu novi mandat, a i meni je na neki način novi mandat…”
Nakon poprilično burne kampanje, u novi mandat je ušao zapravo prilično mirno?
“Da, i to je razlog našeg boljeg odnosa vjerojatno, jednostavno što trebamo dogovorit dogovaramo se ili on i ja direktno, ili naši kabineti, dogovore naše službe…”
A imate redovnu komunikaciju? Izravno?
“Da, imamo izravnu komunikaciju nas dvojica ali imamo i urednu komunikaciju općenito, kad god se nešto organizira uvijek je uključen i Ured predsjednika, nije to nekakva dnevna komunikacija ali kad imamo razlog, kad imamo problem kojeg treba riješit tako da se čujemo da, čujemo se, razgovaramo o problemu i rješavamo ga. Tako da nemamo nikakvih problema i meni je drago da je to tako”, zaključio je ministar.
Fenix-magazin/MMD/N1
