Lena i Hana Đalok su sedmogodišnje blizanke podrijetlom iz Gunje a rođene i žive u Njemačkoj u gradu Traunreut.
Zanimljivo je da ih kao sestre blizanke dijeli jedino datum rođenja, jer je Lena rođena prije a Hana poslije ponoći, no sve drugo ove sestre rade skupa.
Zajedno uče, igraju se, plešu, no posebnu ljubav i strast imaju prema sportu.
Karate su počele trenirati sa nepune 4 godine u 1.CKKS ( Chiemgau – škola borilačkih vještina i karatea) gdje im je glavni trener Richard Schalch.
Djevojčice treniraju karate 3-4 puta tjedno, što ovisi o pripremama za natjecanja, a do sada su na brojnim turnirima bile vrlo uspješne te svaka od njih ima preko 20 osvojenih medalja.
Početkom ove godine uvrštene su među 130 najboljih sportaša u gradu Traunreut, te im je posebne medalje i priznanja za uspjehe u prošloj godini uručio gradonačelnik Traunreuta Hans-Peter Dangschat.
Tom prigodom su zajedno sa svojom kolegicom iz kluba Nicole Kranic od strane dnevnih novina Traunsteiner Stadtblatt opisane kao “Nove karate zvjezdice”.
Nakon toga, 22.02.2025. održano je prvenstvo Bavarske u Karateu u gradu u Burgkirchenu, na kojem su blizanke izdominirale u svojoj kategoriji U8.
Isti dnevni list navodi kako : “Sestre blizanke Lena i Hana Đalok svojim protivnicima nisu davale nikakve šanse. Dobile su sve susrete u protokolu da bi se na kraju borile jedna protiv druge u finalu koje je završilo u korist starije sestre Lene.”
Istog dana, sestre su osvojile još jednu zlatnu medalju u timu zajedno sa kolegicom Nicole Kranic, pokazavši svoje vještine u Katama.
Svojim uspjesima pridonijele su i uspjehu svoga karate kluba pa je nakon ovog prvenstva sa ukupno 19 osvojenih zlatnih medalja u svim kategorijama klub svrstan na 1. mjesto u Bayernu, a u ukupnom poretku u Njemačkoj je klub na 8.mjestu.
Ovaj uspjeh i dobar početak sportske karijere ne bi bio moguć bez velike podrške roditelja.
” Nemaju svi roditelji taj privilegij da mogu opušteno gledati svoje dijete koje se bori u finalu za razliku od nas koji imamo dvije kćerke koje bodrimo. Mi smo već nekoliko puta imali tu sreću da se u finalu njih dvije bore jedna protiv druge pa onda slavimo i srebro i zlato i sasvim smo opušteni . ” – govori majka Sanja.
U početku je djevojčice trebalo utješiti, onu koja izgubi, ali sada su navikle i naučile da jedna mora pobijediti u borbi. Nekad je to Lena, nekad Hana.
One se bore pošteno, svaka za svoje bodove i pobjedu.
Na kraju si pruže ruke, zagrle se i čestitaju u nadi da će drugi puta biti bolje -za onu koja je izgubila.
Motivacije ovim djevojčicama ne nedostaje.
Uz lijepo druženje, naporne i redovite treninge, a nadasve velike želje za osvajanjem još više priznanja i medalja, sigurno je pred njima još puno
uspješnih natjecanja na kojima će nastaviti nizati svoje uspjehe.
Fenix-magazin/MMD/Ljiljana Đalok
