Otkako je pušten na slobodu navodno zbog liječenja, haški optuženik Vojislav Šešelj svojim izjavama nastavlja šokirati širu javnost. Tu prije svega mislim na širu javnost onih država na čijem teritoriju su četničke postrojbe vođene njegovom ideologijom počinile brojne zločine i ostale nekažnjene, a to su Hrvatska, BiH i Kosovo. Da je šira javnost u Srbiji zabrinuta zbog izjava tog četničkog vojvode, čisto sumnjam, prvenstveno zbog njihove opće percepcije javnosti da je Haški sud stvoren kako bi sudio Srbiji i Srbima. Više se čini da je onaj tihi dio srbijanske javnosti pozdravio povratak vojvode i doživio njegov povratak kao pobjedu, pa makar samo i na liječenje.
Haški sud osim što je trebao osuditi teške ratne zločine i agresiju na Republiku Hrvatsku, što je propustio napraviti budući da nitko iz vrha JNA i srpske politike nije osuđen, trebao je poslužiti kao sredstvo mira i suočavanja sa prošlošću na području bivše Jugoslavije. To sredstvo mira političke elite u Srbiji prvenstveno su shvatile kao mogućnost relativiziranja krivnje za odgovornost u ratu, da bi onda podjelom krivnje vratili u miru ono što su izgubili u ratu. U tako postavljenom sustavu vrijednosti kategorije poput istine i pravde potpuno su suvišne i gube na značaju.
Posebno problematičnim može se ocijeniti ponašanje hrvatskih političkih elita, posebice ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i Ive Josipovića, koji su se svojim zalaganjem za povlačenjem tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, pokušali spriječiti naplatu ratne štete kao i suočavanje srbijanske javnosti sa prošlošću.
Umjesto suočavanja srbijanske javnosti sa prošlošću nevladina udruga Documenta -Centar za suočavanje sa prošlošću i mreža sličnih udruga održali su 12. ožujka 2012. u Zagrebu skup pod nazivom «Nužnost učinkovitijeg procesuiranja ratnih zločina jačanjem regionalne suradnje i procesuiranje zapovjedno odgovornih osoba». Skupu su se odazvali svi važniji državni uglednici poput predsjednika Ive Josipovića, predsjendika Vrhovnog suda RH Branka Hrvatina, Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, Milorada Pupovca, Zorana Pusića,… šefa Delegacije Europske Unije u RH Paula Vandorena.
Na skupu je zatraženo da je potrebno utvrditi kaznenu odgovornost kod: Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Loše, Miroslava Tuđmana, Jure Radića, Ivana Vekića, Ivana Jarnjaka, Mate Laušića i drugih jer se navodno ne može doći do potpune katarze hrvatskog društva.
Groteskno izgledaju sada nemušta pisma, protesti, deklaracije trenutnih vladajućih protiv Vojislava Šešelja kada se čitavo jedno desetljeće nije poduzimalo ništa kako bi se ukazalo na svu destruktivnu narav velikosrpskog projekta i osudilo zločine proizašlih iz te politike.
Umjesto da se osudi agresija, nudi nam se podjela krivnje i katarza hrvatskog društva, kao da su hrvatske snage razarale po Srbiji, a ne obrnuto. Trajni mir se može postići samo na temelju istine i pravde, a ne na temelju nekakvih nametnutih riješenja u kojima se gubi razlog i uzrok sukoba.
Dario Holenda
