Psihijatar dr. David Veal navodi kako dva od tri pacijenta koji dolaze na terapiju pate od dismorfičnog tjelesnog poremećaja (eng. BDD – Body dysmorphic disorder ), jer s porastom mobitela s kamerama imaju potrebu više puta se fotografirati i objavljivati “selfie” na društvenim medijima.
– Kognitivna bihevioralna terapija koristi se kako bi pacijent prepoznao razloge svog kompulzivnog ponašanja, a zatim naučio kako ga obuzdati – izjavio je za Sunday Mirror.
Britanski tinejdžer pokušao je počiniti samoubojstvo nakon što nije uspio napraviti savršen “selfie”. Danny Bowman postao je toliko opsjednut hvatanjem savršenog “selfie”- a da bi proveo i do 10 sati dnevno fotografirajući do 200 “selfie”- a.
19-godišnjak je izgubio gotovo 30 kg, napustio je školu i šest mjeseci nije izašao iz kuće kako bi napravio savršenu fotografiju. Napravio bi 10 fotografija odmah nakon buđenja. Frustriran svojim pokušajima da napravi željenu fotografiju, Bowman je na kraju pokušao samoubojstvo. Predozirao se, ali spasila ga je njegova mama.
– Bio sam stalno u potrazi za savršenim autoportretom i kad sam shvatio da to ne mogu izvesti, htio sam umrijeti. Izgubio sam prijatelje, obrazovanje, zdravlje, umalo i svoj život – izjavio je za The Mirror.
Vjeruje se kako je tinejdžer prvi ovisnik o “selfie”- u u Velikoj Britaniji i liječen je od svoje ovisnosti o tehnologiji, kao i od opsesivno-kompulzivnog poremećaja i dismorfičnog tjelesnog poremećaja. Dio njegovog liječenja u bolnici Maudsley u Londonu uključivalo je oduzimanje njegovog iPhone – a na period od 10 minuta, što je poraslo na 30 minuta, a potom na sat vremena.
– To je bio bolan za početak, ali znao sam da to moram učiniti ako želim nastaviti živjeti – izjavio je za Sunday Mirror.
Djelatnici javnog zdravstva u Velikoj Britaniji objavili su da je ovisnost o društvenim medijima poput Facebooka i Twittera bolest i da je više od 100 pacijenata tražilo pomoć svake godine.
– “Selfiji” često potiču percepciju samodopadnosti ili društvenu ovisnost traganja za pažnjom koja budi osjećaj da nemaš izbora i da je pogrešno što god učinio i vodi ili narcisoidnosti ili vrlo niskoj razini samopouzdanja – izjavila je Pamela Rutledge za Psychology Today.
Veliki problem koji se javlja s razvojem digitalnog narcizma je ogroman pritisak na ljude kako bi postigli neizvedive ciljeve bez istinske ambicije. Želja da budu poput Beyonce, Jay Z – a ili nekakvog modela već je sama po sebi dovoljno teška, ali kada nisu spremni naporno raditi kako bi to i postigli, bolje je smanjiti težnju.
Malo je stvari koje su autodestruktivnije od kombinacije želje za visokim ugledom i lijenosti s niskom radnom etikom. U konačnici, online manifestacija narcizma nije daleko od samo – prezentacijske strategije kojom se kompenzira vrlo nisko i krhko samopoštovanje.
Ipak, kada su ti napori prepoznati i nagrađeni od strane drugih, oni nastavljaju izobličavati stvarnost i učvršćuju narcisoidne zablude. Ovisnost o “selfie” – ima, također je alarmiralo zdravstvene djelatnike u Tajlandu.
– Pažljivo praćenje objavljenih fotografija, provjeravanje tko ih gleda ili kome se sviđaju ili tko ih komentira, nadajući se da će doći do velikog broja like – ova ukazuje da ‘selfie’ uzrokuje probleme – rekao je Panpimol Wipulakorn sa Tajlandskog odjela za mentalno zdravlje.
Liječnik smatra da takvo ponašanje može izazvati probleme s mozgom u budućnosti, osobito one koje se odnose na nedostatak samopouzdanja.
Riječ “selfie” izabrana je za “Riječ godine 2013” od strane Oxford English Dictionary, a definira se kao fotografija samog sebe, napravljena obično sa smartphone – om ili web kamerom, objavljena na društvenim medijima, prenosi portal atma.
Fenix-magazin/IM/Atma.hr
