Od postojeće tri šećerane u Hrvatskoj, dvije se zatvoriše. Ove godine proizvodnja šećera će se odvijati isključivo u županjskoj šećerani, dok će se, nakon virovitičke, proizvodnja obustaviti i u osječkoj Tvornici šećera. Narodu za to zatvaranje dadoše i pojašnjenje.
Piše dr. Jure Burić
A uzrok je bitan i tu se od države trebala tražiti intervencija. Tu je prava država, kao i njezini čelnici, bila na ispitu: ili znate ili ne znate. Nema se tu što znati, jer to i pučkoškolci znaju. Samo je pitanje je li se htjelo ili ne. A da naši iz vlasti opet nekog iz Europe ne slušaju? Jesu li im opet prišapnuli kako baš tako treba, kako je to u hrvatskom interesu, poput onog o Istanbulskoj?!
Nije trebalo „znalci moji“ upola smanjiti, već upola povećati subvencije za šećernu repu, pa bi bilo i ratara i šećerne repe i šećera. Ukoliko vam je falilo novca, “posudite” i uskratite malo kojekakvim nevladinim udrugama, pa će ga biti.
Od izvoznika ćemo se još malo, kao i u svemu drugome, pretvoriti u uvoznika. Trgovci će trljati ruke, a narod će ostajati bez posla i polako iseljavati!
Razvidno je kako u vlasti naše države Hrvatske treba izvrstan znalac za poljoprivredu. Treba i za neka druga područja, kao što i za pravoduđe treba čestito i budno sudačko.
Imamo zemlju kakvu malo tko u svijetu ima, imamo i zemlju, more, vode i šuma, …. ma svega, samo što pameti fali. A pravimo se kako baš nje imamo na pretek.
Najbolje je izgleda malo zakuhati s ustašama i partizanima, a onda provući i šećerane i GMO hranu (navodno je već tu) koja dok sam ja bio u Hrvatskom državnom saboru nije olako mogla dobiti “mjesto boravka” u Hrvatskoj!
Eto, ovako ćemo imati manje slasti, a više gorčine. Naravno narodu, jer će izabrani uvijek imati način kako oslastiti brke.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. Jure Burić
