Tag für Tag (Dan za danom) je prvi roman spisateljice Saskie Luka, inspiriran obitelju njenog supruga, hrvatskog podrijetla. Radnja se odvija u Dalmaciji i Münchenu.
Roman je objavljen u kolovozu ove godine, u izdanju ugledne izdavačke kuće Kein & Aber iz Züricha, proglašene 2010. izdavačem godine kao dobitnice Nagrade švicarskih knjižara (Preis des Schweizer Buchhandels) i poznate po objavljenim naslovima velikih svjetskih autora, između ostalih i Woody Allena.
Autorica Saskia Luka, koja je užurbani život u više od petomilijunskom Berlinu, prije godinu dana zamijenila mirnoćom otoka Brača, rođena je u Kölnu. Nakon završenog Studija germanistike u Bonnu, u Berlinu je radila za novinske agencije i odnose s javnošću.
Svojim prvim romanom 
vjerojatno će zainteresirati mnoge Hrvate koji su osobno ili čiji su roditelji, ili djedovi došli živjeti iz Hrvatske u Njemačku, kao i sve one koji su zbog različitih razloga pokrenuti iz svojih zemalja.
Saskia Luka rado se odazvala na razgovor o svom romanu Tag für Tag, o otoku Braču i novim perspektivama ostvarenja boljeg svijeta.
FM: Kada je točno objavljena Vaša knjiga Tag für Tag?
“Knjiga je objavljena 13. kolovoza 2019.”
FM: Koliko dugo ste pisali roman?
“Ukupno sam na knjizi radila oko pet godina, ali ne kontinuirano. Bila sam zaposlena, naše oboje djece bilo je još malo, tako da je često preostajalo jako malo vremena za pisanje. Skoro godinu dana, gotovo završen tekst ležao je u “ladici” i konačno sam ga još jedanput kompletno obradila i završila.”
FM: Što je glavna tema romana?
“Radi se o tri žene, snažne osobnosti i različitih generacija: Marija, koja potiče iz Dalmacije, ali već dugo živi u Njemačkoj, nakon što je njezin suprug iznenada umro, dovela je k sebi svoju jako staru majku iz jednog malog mjesta u Dalmaciji. Suprugovom smrću ona (Marija) kao da je izgubila i domovinu, ali ona traži način kako se vratiti u život. Baka je iskorijenjena i dovedena u Njemačku. Jednu novu domovinu ona ne želi i želi umrijeti. Marijinoj kćerki upravo rastu krila i napušta kuću u kojoj je odrasla, ali ona traži odgovor na pitanje, gdje su njeni korijeni.”
FM: Je li Vam Vaš boravak na Braču pomogao boljem razumijevanju jedne obitelji iz Dalmacije?
Više godina dijelim svoj život s dalmatinskom obitelju svoga supruga – s tim nisam računala kada sam ga prije skoro osamnaest godina upoznala u jednom kafiću u Kölnu, gdje smo obadvoje zarađivali za studij. Također, nisam nikad pomislila, da bih s njim i našom djecom živjela na otoku Braču. Život je jedna luda stvar. Brač me jako inspirira, ali moj manuskript je već bio kod izdavača u vrijeme kada smo se preselili na Brač.
FM: “Rekli ste kako je roman inspiriran obitelju Vašeg supruga. Sadrži li roman Dan za danom (Tag für Tag) neke biografske elemente te obitelji?”
Da, postoje mnoge anegdote i biografske paralele jer s jednom hrvatskom obitelju može se toga doživjeti.
Selo i kuća bake moga supruga je za mene nevjerojatno mjesto, tamo sam smjestila dio svog romana i tamo živi baka iz mojeg romana. Pravu baku, nisam nikad upoznala, ali ona živi u mnogim obiteljskim pripovjedanjima i ona je u svojoj kući činila važan dio obiteljske povijesti. Jako sam zahvalna svom svekru što je tu kuću održao, bez njega bi se srušila i nestala. Volim osjetiti stvari koje su već prošle i nestale, ali ipak još nazočne i osjećam se jako ispunjeno tamo gore, u brdima.
Bez te kuće i te obitelji, moje knjige sigurno ne bi bilo, iako su nastali posve drugi likovi koji ne sliče nikome u mojoj obitelji. Likovi iz mog romana imaju svoje vlastite životne priče, znači ne radi se o biografskom romanu.”
FM: Hoće li knjiga biti predstavljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2019.?
Da! Knjiga Tag und Tag pripada Jesenjem programu Izdavača Kein & Aber Verlag i bit će predstavljena na Sajmu; ja ću također biti na Sajmu knjiga u Frankfurtu i čitati odlomke iz svog romana.”
FM: Što za Vas znači godina provedena na otoku Braču – avanturu ili jedan život na moru kao što je nekada živio i Ernest Hemingway? Je li se Vaša predodžba o Hrvatskoj promijenila nakon življenja na Braču?
Još od kada su naša djeca bila posve mala, željela sam otići iz velikog grada, imala sam želju živjeti u prirodi, na moru, ali nisam nikad pomislila na Hrvatsku. Nisam imala predodžbu gdje bih takav život mogao biti vođen jer mi se činilo to jako dalekim. Možda to ima veze s mojom knjigom, iznenada se pojavilo pitanje: Zašto se ne preseliti u Hrvatsku? Rekla sam to svom suprugu i bila sam sigurna da će reći, ne – ali on je rekao, da. Tjedan kasnije, već smo bili spakirali kofere.
U Berlinu smo puno radili, naša djeca bila su mala tako da je to bilo jako naporno vrijeme koje je sada iza nas. Ovdje, iako nam nije uvijek lagano, radimo usporenije, ali još uvijek sve stižemo, i imamo više vremena za obitelj, potrebno je vremena, ali drago mi je zbog naše djece, koja ovdje stižu posve nova i drugačija iskustva. Njima se sviđa otočki život. Da, to je jedna avantura.
Dalmaciju sam upoznala jako dobro, ali cijelu Hrvatsku još ne, i na samom otoku ima još mnogo toga za otkriti- ja sigurno ne bih mogla donijeti svoj sud o cijeloj zemlji, ali uživam u prijateljskim i nekompliciranim odnosima i u humoru ljudi.
Upoznala s nevjerojatno osjećajne i inspirativne ljude. Provodim puno vremena u nevjerojatnoj prirodi, jako sam zahvalna što upravo ovdje živim i što mogu sve upoznati- što nije bilo moguće za vrijeme mojih posjeta, za vrijeme godišnjih odmora.
Znatiželjna sam kako će se Hrvatska i Europa razvijati…preseljenje u Hrvatsku je prilično neobično, puno ljudi napušta ovu zemlju iako to ne žele, oni ne vide perspektivu.
Impresionirana sam pokretom “Petkom za budućnost ” (“Fridays for Future”), i nadam se da će nova generacija prevazići naše ograničenosti i zajedno ostvariti jedan bolji svijet. Nacionalizam, uskogrudnost i politika koja samo misli na svoju dobrobit, korupcija i uništenje okoliša mora prestati.”
Fenix-magazin/Jasna Lovrinčević
