Sandra Hraščanec Wigh, umjetnica koja na pozornici briljira povezujući pjevanje s glumom i humorom, sa stalnim angažmanom u Zagrebu i Beču, od studentskih dana vezana je za oba grada. U Beču je studirala pjevanje na Prayner Konservatoriumu, a u Zagrebu pravo.Trudi se da bude most u svakom pogledu između kako kaže “svoja dva grada”.
Repertoarom obuhvaća sve epohe i žanrove, poznata je po promociji hrvatskih skladatelja: Dore Pejačević, Alfi Kabilja i Bruna Bjelinskog, ali i Hrvatske. Na pitanje kakva je reakcija publike na takav repertoar rekla je: – Jako pozitivna iskustva imam naročito iz Japana. Da bi se pjesme približile publici trebalo ih je prevesti na japanski što je zahtjevalo puno truda i vremena. U pozadini koncerta prikazivali smo fotografije Hrvatske vezane za tematiku pjesme. Za svoju promociju Hrvatske u Japanu (ili bilo gdje drugdje) nikada nisam dobila značajniju financijsku podršku od Ministarstva kulture RH niti od Turističke zajednice.”
Sandra Hraščanec posebno rado izvodi djela Dore Pejačević, koju je jedanput usporedila s Clarom Schumann navodeći kako su Nijemci Clarin lik postavili i na njemačku marku, a da je Dora Pejačević skoro zaboravljena kod nas. – Dora Pejačević bila je hrvatska grofica, kozmopolit i jako napredna, a obitelj Pejačević je odigrala veliku ulogu u kulturnom životu Hrvatske. Njen otac je godinama bio glavni pokrovitelj Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Razlozi zbog kojih se Dora Pejačević nakon 2. svjetskog rata podmetala pod tepih su političke prirode. U najnovijoj hrvatskoj povijesti dogodile su se u tom smislu pozitivne promjene. Dora je napisala mnoge pjesme baš za moj glas contralto/mezzosoprano i smatram svojom dužnošću promovirati ih što više mogu. Jedna od njih je i simfonijska pjesma „Liebeslied“ na tekst Reiner Maria Rilkea. Zanimljivo je istaći kako je Dora bila bliska prijateljica s austrijskim pjesnikom i misliocem Karlom Krausom koji ju je čak i zaprosio, što je ona odbila. Ona je jedina uglazbila njegove pjesme – An eine Falte i Verwandlung koje inače izvodim. Povodom slavlja 130 godišnjice njenog rođenja 2015.godine izvest ću 6 koncerta u Kripti Peters- Kirche u centru Beča u kojoj inače nastupaju mnogi vrhunski glazbenici.
Na repertoaru Sandre Hraščanec je i Franz von Suppè rođen 1819. u Splitu, u obitelji koja se po istraživanju prof. Vladimir Haklika u Hrvatsku doselila iz Belgije. Njegov se pradjed oženio velikašicom Vukasović, a Franz je isticao da je Dalmatinac. Sandre Hraščanec je osobno dobila na uvid kopiju dokumenata o Franzu von Suppèu koje je prikupio prof. Vladimir Haklik. – U Hrvatskoj je Franz von Suppè tabu tema. Do sada nisam našla niti jedan značajniji stručni list, blog ili novine koje su bile spremne objaviti moj članak „Revitalizacija Franza von Suppèa kao europskog skladatelja hrvatskog porijekla“. Doživjela sam neugodne stvari kod svakog ozbiljnijeg pokušaja da se u tom smjeru dogodi neki pozitivni pomak. Uz povijesne predrasude može se dodati i nedovoljna informiranost hrvatskih muzikologa koji godinama nisu imali pristup u bečke arhive, a koje je imao prilike istražiti prof. Vladimir Haklik, penzionirani bečki simfoničar, inače rodom iz Zagreba – kaže Hraščanec.
Suppeove kazališne pjesme prevela je na hrvatski i redovito ih izvodi u Hrvatskoj jer je kod njih važno da publika razumije tekst, koji je vrlo duhovit. – Ja sam vjerojatno prva u povijesti koja je to napravila jer sam jednostavno prva nakon toliko dugo vremena došla u dodir sa tim pjesmama. Svakako je prednost ako to čini pjevač koji ima direktan kontakt s melodioznosti teksta i rasporedom vokala i suglasnika na zadanu melodiju. Interes nositelja hrvatskih javnih institucija za taj moj rad je vrlo mali – kaže.
U dokumentima o Franzu von Suppeu navodi se i dokument s receptima. Hraščanec uz koncerte održava i radionice hrvatske kuhinje. – To je autentičan izvor. Proces definiranja autohtone hrvatske kuhinje još traje i nije dovršen do kraja, politiziran je i otežan. Stoga mi je bilo vrlo zanimljivo prelistavati vlastoručno napisanu kuharicu Franza von Suppéa s mnogim orginalnim dalmatinskim specijalitetima. Istovremeno prezentirati kuharske specijalitete Franza von Suppea i njegovu glazbu – moja je velika želja – kaže.
Kako povezuje kulinarstvo s glazbom Hraščanec je rekla: “Ima dosta glazbenika koji su veliki hedonisti i koji rado i dobro kuhaju. To je prilično logično. Interpretirati ili stvarati glazbu je jako kreativan proces, baš kao i kuhanje! Zato me oduševila kompozicija Alfija Kabilja „U posjeti kod gospara Gastera“ na tekst najvećeg francuskog prozaičara svih vremena Francois Rabelaisa, koju izvodim na nekoliko jezika. Tu nema hrane koja se ne spominje i koja istovremeno i veliča i kritizira ljudsku slabost zvanu – hrana i hedonizam. Općenito cijeli ciklus „Rabelais tripartitus“ je genijalan i on kao da je napisan po mojoj mjeri. Sve u svemu poigrava se sa ljudskim slabostima i stavlja ih pod povečalo. Taj ciklus uvijek nailazi na salvu smjeha kod publike i na dobar odaziv. Hrvatska tradicionalna kuhinja me ozbiljnije počela zaokupljati od kada su me za vrijeme gostovanja u Japanu tražili da tamo održim radionice hrvatske kuhinje. Nakon toga uslijedilo je još nekoliko poziva da uz koncerte prezentiram i kuhinju. “
Kao slobodna umjetnica Hraščanec je nastupala s različitim glazbenicima: s jazz bandom „Pralne i fast food“, ansamblom Muscum vivendi, Željkom Caparin, s Mathiasom Reinthallerom, Naoko Mori, Johannom Ziegler, Lidijom Bajuk i dr.. Nedavno je u Beču imala zapažen i od publike i kritike dobro prihvaćen koncert s Matijom Dedićem.
Jasna Lovrinčević
Tekst u cijelosti je izašao u tiskanom izdanju Fenix Magazina
