Knjiga povjesničara Joze Džambe “Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni”, koja je ocijenjena jednom od najboljih sinteza franjevačke povijesti u Bosni, pojavila se nedavno i na hrvatskom jeziku.
Riječ je o prijevodu s njemačkog jezika Džambine disertacije iz 1984. sa Sveučilišta Ruhr u Bochumu u Njemačkoj, koja je tiskana 1991. godine u Njemačkoj.
Knjigu je na hrvatskom objavio Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene iz Sarajeva u prijevodu Sulejmana Boste. Na više od 360 stranica Džambo govori o odnosima države i crkve u Bosni u srednjem vijeku, o franjevačkom redu, misionarskoj praksi, franjevcima u društvenom i gospodarskom životu srednjovjekovne Bosne, te o propasti države i nastavku franjevačkog djelovanja.
U predgovoru kaže da podvrgava kritici franjevačku historiografiju o kojoj je pisano malo, i da se ne bavi ukupnim prostorom Bosanske vikarije, koji se svojevremeno protezao od Istre do Crnog mora, nego “povijesnim krajolikom Bosne”.
Jedna od važnih tema je “bosanska hereza”, kojim povodom su franjevci došli u Bosnu 1291. kako bi nastavili inkvizicijsku ulogu dominikanaca. Njihov je boravak trebao biti privremen, ali su vanjske okolnosti dovele do osnivanja Vikarijata bosanskog i dale čvrsti institucionalni okvir unutar kojeg se razvila intenzivna crkvena, politička, kulturna i gospodarska djelatnost i napravile od Bosne srebrene trajnu ustanovu.
Hereza je, pak, inicirana iz Splita ne samo iz pravovjernih razloga, nego i kao obračun političke naravi, jer se Bosanska biskupija 1180. isključila iz splitske nadbiskupije, ističe Džambo.
Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463. propala je srednjovjekovna bosanska država i jedine institucije koje su se održale bile su Katolička crkva, odnosno Bosanska crkva i Franjevački red, koji je bio organizator vjerskog života.
Knjiga je zbog njemačkog jezika i općeg rasula izazvana ratom bila zaobiđena u istraživanjima te teme i koristio ju je samo ograničen broj stručnjaka, ali ona ima svoje mjesto u historiografskom procesu, kaže u pogovoru recenzent Emir O. Filipović s Univerziteta u Sarajevu.
Marinko Pejić s Franjevačke teologije u Sarajevu kaže da je Džambo izabrao novu i originalnu poziciju u promatranju franjevačke povijesti Bosne, svojevrsni treći put u objašnjavanju temeljnih karakteristika bosanskog franjevaštva. To je put između povjesničara koji su smatrali da je su franjevci u Bosni slijedili načelo siromaštva i onih koji su držali da su bili skloniji popustljivijem stilu života. Unatoč tako kasnom objavljivanju na hrvatskom jeziku, ona je još uvijek među najboljim sintezama franjevačke povijesti u Bosni, smatra Pejić.
Jozo Džambo (Matina, Žepče, 1949.) završio je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studirao filozofiju i teologiju u Sarajevu i Eichstattu, zatim slavistiku, povijest jugoistočne Europe i tursku filologiju na sveučilištu u Bochumu. Disertacija mu je dobila godišnju nagradu Društva za jugoistočnu Europu u Münchenu. Radio u Bavarskom nacionalnom muzeju u Münchenu, na odsjeku za etnologiju Sveučilišta u Münchenu i na Jugoistočnom Institutu u Münchenu, te Institutu za njemačko-češke kulturne veze.
Fenix-magazin/MMD/Hina
