U četvrtak je u Zadru održana promocija romana “Grijesi”, književnice, novinarke i urednice Fenixa Marijane Dokoze. Roman su u prepunom paviljonu Gradske lože uz autoricu predstavili novinar i jedan od urednika u Večernjem listu Petar Grubišić i književnik Tomislav Marijan Bilosnić.
Petar Grubišić je govorio o novinarskom i bogatom književnom opusu mlade zadarske književnice. Istaknuo je i njen angažman u Večernjem listu te se osvrnuo na nastajanje romana kojemu je izdavač upravo Večernji list.
– S Marijanom već dugo surađujem kao novinar, ali tek prije godinu dana, kad smo se upoznali na Večernjakovoj domovnici, saznao sam koliko radi na svom književnom putu. Naravno da u Večernjaku nismo htjeli propustiti objavljivanje njenog novog djela. Ne samo da smo objavili Grijehe, nego ćemo s Marijanom nastaviti suradnju i ubuduće – kazao je ističući kako je posjećenost promocije u njenom rodnom Zadru zavidna i konkurira zagrebačkim promocijama.
Čini mi se kako je Marijana ovaj roman pisala za neupućene i nevjerne, svoju radnju iznijela napeto i privlačno, lako razumljivo, sve rađeno po uzoru na standardne tipove romana slične vrste. Marijana svoju Anu s kojom će postati i prijateljica, jednostavno “pušta”, ne samo da priča, već i da se oslobađa, da “živi”, pa i onda kad mora iznova živjeti kao žrtva koja se osjeća grješnom – kazao je zadarski književnik Tomislav Marijan Bilosnić koji je bio urednik u vrijeme dok je Marijana Dokoza radila u jednom zadarskom tjedniku.
U šali se spomenuo kako je znatan broj mladih novinara koji su počeli raditi pod njegovom uredničkom palicom u zadarskim medijima, kasnije pošao književnim vodama. – Marijana Dokoza dolazi iz žurnalističkoga svijeta, svijeta novina i medija, danas kad je suvremeno beletrističko štivo opsjednuto i ovisno o dnevnim ili tjednim novinama i elektronskim medijma, baš kao i u doba Marije Jurić Zagorke i Augusta Šenoe kada je lijepa književnost svoje mjesto najprije nalazila u novinama i drugoj periodici. Na tome tragu ona i gradi svoju priču iznijetu u “Grijesima”, čak toliko transparentno da se u razvoju priče služi koristeći svoje ime i profesiju u doslovnom smislu, što nas nerijetko navodi i na pomisao kako je i Ana Radman, glavna junakinja romana osoba s doslovnim imenom. U ovom vješto sastavljenom kolažu priča gdje se isprepliću odlomci iz privatnog dnevnika, intimna i iskrena ispovijed, detalji iz zavičaja, u ovome slučaju ravnokotarskog, kao i detalji mjesta pričanja priče, Njemačka, dovode nas do vjerovanja kako svatko u sebi krije priču koju treba ispripovijedati – kazao je između ostalog Bilosnić .
Autorica je kazala kako joj je iznimno drago jer se na promociju odazvao velik broj ljudi. Priznala je kako ju je bilo pomalo strah zadarske promocije jer se ipak radi o njenom rodnom gradu gdje se dodatno treba dokazati. – Ovih danas u me često pitali kakav profil publike očekujem. Iz Zadra sam otišla prije desetak godina, a iako često dolazim, tek sad prilikom organiziranja promocije, vidim koliko se toga promijenilo. Zato mi je drago jer je na promociju došao baš onaj profil ljudi kojima je ova tema bliska, svatko od nas makar se jednom susreo s nasiljem u svom susjedstvu, pred kojim smo ponekad zatvorili oči, a ponekad se suočili s tom nepravdom – kazala je autorica.
Govorila je i o reakcijama čitatelja njenog romana u Njemačkoj.
– Jedna mi je žena u Njemačkoj rekla kako je danima poslije čitanja Grijeha razmišljala o onome što je pročitala. Citirat ću je” Kad sam pročitala, odložila sam knjigu i nisam mogla izustiti niti jednu riječ. Suprug me je pitao o čemu se radi, a ja mu nisam mogla odgovoriti niti dva-tri dana poslije. Na kraju je sam uzeo i krenuo čitati”. To je zapravo moja nagrada. Kad čuju da se u knjizi radi o nasilju u obitelji ljudi očekuju brutalno nasilje, udarce, krv ….., ali ostaju zatečeni najgorim mogućim nasiljem, onim koje ne ubija tijelo, već dušu, srce…ono, kad otac ne istuče svoju djecu remenom, šibom ili rukama, već ih istjera noću u mrak, na hladnoću od -10, pa se oni stiskaju uz neke zidove, stare napuštene kuće, a nitko ih od susjeda ne želi primiti u svoj topli dom jer se boje njihova oca. Zar nije to puno jače nasilje i tuga nad djecom nego sami udarci? – upitala je Dokoza.
Promociju su popratili brojni mediji.
Lidija Lukin
Foto: Arif Sitnica/Slavica Šare
