Kolika je ljubav između Hrvata iz domovine i iseljeništva? Što misle jedni o drugima kada utihnu politički govori o tome koliko su važni jedni drugima, koliko je iseljeništvo učinilo za domovinu i kako ih domovina voli i očekuje, a iseljeništvo jedva čeka nogom kročiti na njeno tlo? Odgovore možete pronaći u međusobnim susretima za vrijeme godišnjih odmora.
Ako želite malo istinske ironije zavirite na forume koji se bave ovim temama. Hrvatski forumaši iz iseljeništva raspravljaju o tome kako ne vole Hrvate u domovini jer kada dođu u posjetu, nikad dosta darova i novaca. Smeta ih što domaćini misle kako njima u zemljama u kojima žive cvjetaju ruže te kako se uopće ne muče na putu do zarade. Iseljenicima smeta i to što su, citiramo “komunisti bili na vlasti, a izabrali ih Hrvati u domovini”, te što su dopustili da unište Hrvatsku.
A Hrvate u domovini smeta što ih iseljenici stalno kritiziraju. ” Te ne valja birokracija, predbacuju im konstantno žaljenje na lošu financijsku situaciju, a i to što se ponose svojim njemačkim, švicarskim, austrijskim sunarodnjacima i zakonima zemlje koju poštuju više nego zemlju svojih očeva i djedova”. Rezultat je poruka Hrvata iz domovine iseljeništvu: “Vratite se u zemlju iz koje ste došli.”
Ne pomaže niti to što Hrvati u domovini generalno misle kako su Hrvati u iseljeništvu redom bauštelci i pomalo priprosti. A zašto? Zato što se Hrvati iz iseljeništva pri dolasku u domovinu ponašaju kao da su došli u zemlju u kojoj im je dopušteno raditi što ih je volja, ne poštuju ništa i nikoga. Parkiraju gdje stignu, a onda ne plaćaju parking jer su uvjereni da ih kazna neće stići preko granice. Često bacaju smeće iz automobila u vožnji i to baš kada se u domovini tek privikavaju da moraju razvrstavati smeće.
Često su uvjereni kako ih domaćini na svakom koraku pokušavaju prevariti u cijenama bilo da se radi o kupovini na tržnici, hotelima, apartmanima i tako dalje i tako dalje,mogli bi satima nabrajati.
Ipak, moramo priznati, ljubavi između domovine i iseljeništva ima. Istina, nekad je puna humora ponekad puna tenzija, ali ipak istinska.
Marijana Dokoza/Fenix
