Nakon dva mjeseca prisilne pauze, restorani u Njemačkoj polako otvaraju svoja vrata. No o nekom normalnom restoranskom poslovanju ne može biti ni govora. Kako to izgleda u središtu Berlina?, piše DW.
Restorani u Berlinu sada opet smiju primati goste. To je dobra vijest za vlasnike restorana i njihove zaposlene. No loša vijest je da gostiju nema.
“Prodali smo danas oko 30 jela. Normalno bi bilo 180”, priča Johannes, poslovođa u jednom omiljenom restoranu s južnonjemačkom kuhinjom u središtu Berlina. Nema turista, nema posjetitelja kazališta, a i u okolnim uredima je sve prazno: home office. U takvim uvjetima mnogi restorani isprva uopće nisu otvorili svoja vrata iako to sada smiju.
I uvjeti pod kojima se sada smije u restoran odbijaju goste. Zato se Johannes nada lijepom vremenu. “Tada možemo ljude barem ugostiti vani, na terasi. Unutra gosti nerado ulaze: s maskama do stolova koji ne smiju biti ukrašeni. Ugodan domaći osjećaj nedostaje”, kaže Johannes.
Više pitanja nego odgovora
I nekoliko ulaza dalje, u jednom poznatom restoranu s novom njemačkom kuhinjom, šefica Maren žali za gostima i prije svega za kontaktom s ljudima. U pozadini jedan zaposleni dezinficira nove plastificirane jelovnike koji, po mogućnosti, ne bi trebali prolaziti kroz previše ruku. Sve to nema veze s osjećajem ugode od kojeg živi jedan posjet restoranu. Usprkos tomu Maren svoj restoran pokušava prilagoditi novim pravilima koja je izdala berlinska gradska uprava. Upravo gleda kako će postaviti veliku ploču od pleksiglasa. Neka pravila su nejasna, ali dežurnog telefona na kojem bi se Maren mogla informirati o detaljima, nema.
No trenutno je sva briga usredotočena na jedno: hoće li promet uopće biti dovoljan da se restoran održi?
“Nakon dva mjeseca zaduživanja sada ponovno moraju poteći prihodi”, kaže Maren. Njezin kolega Johannes spominje i troškove koji su nastali kako bi uopće ponovno mogli otvoriti vrata: zaštitne maske za osoblje, dezinfekcijsko sredstvo, ambalažu za jedaći pribor i sol i papar. Sve te troškove treba financirati zaradom.
I tu je nesigurnost kao u prvim danima poslovanja dok se još ne zna kada i koliko gostiju dolazi i koliko shodno tomu treba zaposliti konobara i kuhara. Koliko robe naručiti.
“Zapravo bi trebali zaposliti i nekoga tko pazi da se gosti pridržavaju pravila”, kaže Maren.
Novi izazovi
U restoran ulazi par gostiju, razgovaraju španjolski. Konobar je uzrujan: “Nadam se da govore još neki drugi jezik. Kako ću im inače objasniti nova pravila ponašanja”, kaže. A pravila su komplicirana. Počevši od toga da za stolom smiju sjediti samo osobe koje pripadaju najviše dva kućanstva. A i formulari s osobnim podacima se moraju ispuniti.
“Jela na jelovniku još nekako mogu objasniti i onima koji ne razumiju njemački ili engleski. Ali ovo je prekomplicirano”.
Formulare restoran mora čuvati četiri tjedna. Vlasti vjeruju da će tako biti moguće slijediti lanac eventualnih novih zaraza. Za Johannesa formulari predstavljaju dodatni posao i na kraju dodatni otpad. “Pridržavanje novih korona-pravila nije jeftina zabava”, mrmlja sebi u bradu.
On upravo pokušava od grada dobiti novu financijsku injekciju. Ona može iznositi, od slučaja do slučaja, i do 25.000 eura. “Druge savezne pokrajine su već mnogo prije pomogle svojim ugostiteljima”, kritizira gostioničar. Povrh svega, pri zahtjevu za pomoć Johannes mora procijeniti koliko prometa će ostvarivati u studenom. “Otkuda da to znam. Sve da se i strani turisti vrate, to će biti nemoguće”, kaže on. Neki dan je od nekoliko gostiju čuo kako ne žele sjediti pored talijanskih turista zbog situacije u Italiji.
Bolje vani nego unutra
Mnogi građani Berlina nisu svjesni ovih problema svojih ugostitelja. Oni su jedva dočekali da ponovno u svom omiljenom kafiću mogu ispiti kavu ili koktel. Neki sjede satima i uživaju u atmosferi.
No misli o koronavirusu su stalno u glavi. Svi se nekako nadaju, može se tu i tamo čuti u restoranu, da nitko od gostiju u blizini nije zaražen. Inače ako vlasti preko formulara otkriju da je u restoranu u isto vrijeme sjedio gost s virusom, mogu vas poslati u karantenu na dva tjedna. Što bi opat značilo: nema ispijanja kave na terasi kafića.
Fenix-magazin/IM/DW
