Luka Modrić nije prvi Hrvat u povijesti izabran u svjetsku momčad. Naravno, nitko to neće ni ispraviti no eto… Prvi je Hajdukovac Ante Žanetić izabran 1960. godine, ali to nije bitno… Možda zato jer ga se i Hajduk tada odrekao, budući da je za vrijeme Jugoslavije pobjegao iz omražene države? I zato bi ga trebalo i danas prešutjeti?
Žanetić se rodio u Blatu na Korčuli u obitelji haesesovaca. U Dubrovniku je završio učiteljsku školu. Dok se školovao u Dubrovniku, bio je došao do teških saznanja o poslijeratnim zločinima nad inteligencijom i svećenstvom u Dubrovniku.
Za Hajduka je igrao od 1955. – 1960. Odigrao je 254 utakmica i postigao 41 pogodak.
Od 1958. slijede događaji koji su promijenili tijek njegove karijere. Nije se slagao sa krugovima u klupskoj upravi i gradu i novodovedenim trenerom Milovanom Ćirićem (kojeg su ti isti krugovi i doveli). Ante Žanetić ga je opisao kao “velikosrbina”, a krugove u klubu i gradu koji su ga doveli kao “orjunaške i udbaške”; a optužbe za pristup novog trenera idu dotle da je “Ćirić u kratko vrijeme zatrovao odnose izmedju Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd je prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat izmedju navijača bilih i plavih, koji nikada nije ni prestao, i pravo je čudo, kako nitko nije ni ubijen.”.
Zbog maltretiranjima po gradu koja su uslijedila od strane izmanipuliranih navijača a u režiji prije navedenih orjunaških krugova. Taj orjunaški plan zavađanja Hrvata koji su osmislili velikosrpski krugovi u jugoslavenskom režimu iznimno ga je smetao, i “do kraja su ga života te recentne pojave svađanja navijača, izazivanja sukoba i huškanja jednih na druge izvan sportskog rivaliteta boljele i na njih je ukazivao.”
Nepravde su se prenosile i na športsko polje: Žanetić je bio svjedokom da su izboru igrača za reprezentaciju hrvatski igrači morali biti dvostruko bolji da bi zaslužili poziv. Zbog toga nije podnosio Jugoslaviju ni njezin režim. Žanetić je 1960. bio prisiljen emigrirati, što je učinio prigodom Hajdukovog gostovanja u Danskoj i Njemačkoj. U isto vrijeme su iz Hajduka otišli iz istih razloga Branko Vidjak i Vladimir Beara.
Jedno vrijeme je igrao za belgijski FC Bruges, a onda je zbog bolesti prekinuo igračku karijeru. Od 1967. živio je u Australiji, gdje je pristupio sydneyjskoj Croatiji.
Dok je bio u emigraciji, ime mu je bilo u zabrani. Nije ga se smjelo spomenuti, nije ga se navodilo u almanasima, niti ga se za sve vrijeme Jugoslavije ikad uvrštavalo među najbolje Hajdukove momčadi svih vremena, niti ga se spominjalo kao kandidata za tu momčad, pa mlađe generacije nisu ni mogle znati za njega. Premda europski igrač broj 1 na toj poziciji, jugokomunistički režim namijenio mu je zaborav. Žanetić, premda je bio daleko očima od Hrvatske, Hrvatska mu je uvijek bila blizu srca, što je sve više raslo kako je vrijeme prolazilo.
Osobito se angažirao za Hrvatsku u vrijeme hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata, u danima kad se Hrvatska ujedinjavala s iseljeništvom, i samo iseljeništvo između svojih redova. Do zadnjih je dana života pratio i precizno uočavao deformacije hrvatskog društva te ukazivao je na lažne domoljube koji su u Australiju dolazili s velikim riječima, a novac odnosili i prisvajali.
Umro je 18. prosinca 2014. u Wollongongu. Pokopan je u u Wollongongu s Hajdukovim dresom, zlatnom olimpijskom medaljom i olimpijskom bakljom, koju je nosio 2000. prije sydneyskih Olimpijskih igara 2000., uz misu u hrvatskoj crkvi.
Engleski športski časopis iz Londona World Soccer ga je izabrao u izabranu najbolju momčad na svijetu 1960. godine. Idealnu postavu su činili: Grosics, Bergmark, Santamaria, N.Santos Vergas, Zanetic, Julinho, Pele, Di Stefano, Puskas i Gento.
Iste godine je izabran za najboljeg europskog desnog halfa.
Nastupio je i za Hrvatsku: bio je članom hrvatskog predstavništva koje je 12. rujna 1956. u Zagrebu odigralo utakmicu protiv Indonezije (5:2), jedine međunarodne utakmice koju je Hrvatska samostalno odigrala za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Za Jugoslaviju je odigrao 15 utakmica i postigao 2 pogotka.
Sudjelovao je na OI 1960. gdje je osvojio zlato.
Iste godine je sudjelovao na europskom prvenstvu koje se igralo u Francuskoj, na kojem je došao do završnice i osvojio srebrno odličje. Bio je i prvim strijelcem na utakmici kojom se izbacilo domaćina iz daljnjeg natjecanja.
Za kraj, za one koji će reći da je Luka Modrić prvi Hrvat izabran u momčad godine koju je izabrala FIFA, a da je Žanetić bio izabran u novinama samo želim naglasiti da je riječ o istovjetnom izboru, pa se Žanetića nikako u tome ne smije zaobilaziti. No unatoč tome, neprestano ga se zaobilazi.
https://www.facebook.com/zvonimir.despot/?fref=nf
