Nove vladina mjere aktivne politike zapošljavanja, koje su pod nazivom „Biram Hrvatsku“ prvenstveno namijenjene povratnicima iz zemalja Europskog gospodarskog prostora kako bi u Hrvatskoj pokrenuli svoj vlastiti biznis, izazvale su veliko zanimanje javnosti, ali i dosta reakcije u hrvatskom iseljeništvu.
Iz jednog takvog opširnog reagiranje iz Baden-Württemberga, kojeg je napisao hrvatski iseljenik Josip Josef Mayer, prenosimo najvažnije dijelove:
Na početku ću podsjetiti na ponudu vlade premijera Andreja Plenkovića u kojoj će povratnicima iz EU i Švicarske, koji u Hrvatskoj žele otvoriti svoj biznis, uz poticaj za samozapošljavanje od 150.000 kuna, moći dobiti i dodatnih 50.000 kuna za povratak, a oni koji unutar države žele preseliti poslovanje iz više razvijenih u manje razvijene krajeve Hrvatske, dobit će dodatni iznos od 25.000 kuna.
Sva ta ponuda, po mom mišljenju, nije do kraja dorečena: tko, kako i kada te na koji način će se dobivati taj novčani poticaj. Ovako ispada da je sve to podizanje prašine ili pokusnih balona pod geslom: razljuti pa vladaj.
S obzirom da nam je svima poznato kako hrvatsko iseljeništvo nikad nije tražilo milostinju, već je potrebitima u Hrvatskoj uvijek organiziralo i djelilo humanitarnu pomoć, teško je zamisliti da će ova vladina ponuda uroditi plodom.
Hrvatsko je iseljeništvo već jednom bilo naivno. Bilo je to u vrijeme hrvatskog obrambenog rata kada se vjerovalo pojedinim hrvatskim političarima koji su dolazili u posjetu iseljeničkim udrugama i društvima te prikupljali novac. Kako je to završilo, bez valjanih računa i potvrda, odavno je poznato. I to je, do dana današnjeg, utjecalo u (ne)povjerenje hrvatskog iseljeništva u hrvatske političare i u hrvatske vlasti. Od velikih tridesetljetnih obećanja, malo se toga nažalost dosad ostvarilo na bolje i kvalitetnije.
Hrvatsku iseljeničku politiku osobno pratim intezivno već tri desetljeća, točnije rečeno od završetka hrvatskog obrambenog rata do današnjeg dana. Kada sam, kao i mnogi drugi s kojima sam razgovarao, uvidio da je mnogo toga „na krivu nogu nasađeno“, počeo sam reagirati i slati dopise medijima u domovini i iseljeništvu. Prva takva moja reakcija izašla je u Novom listu 1998. godine pod naslovom: Vaša politika ne služi zajedništvo već raskolu Hrvata. Nažalost, puno dalje od toga nismo ni danas stigli. U međuvremenu sam postao i član udruge Iseljenika, povratnika i useljenika (IPU), koja je također u svojoj domeni nemoćna. Obećano nam je više puta bilo osnivanje novog Ministarstva iseljenika, povratnika i useljenika, koje bi se više i ozbiljnije shvaćalo u domovini i u iseljeništvo. Predlagali smo da to ministarstvo, s manje zaposlenika, bude integrirano u Ministarstvo demografije i socijalne skrbi. No, sadašnja hrvatska vlada još uvijek nema sluha, a ni dobre volje za takvo ministarstvo.
Obzirom na sve izneseno, a gledajući na cijelokupnu nastalu neizvjesnu situaciju koju je izazvala korona, ne vjerujem da će u skoroj budućnosti biti nekog većeg, nikako masovnog, useljivanja i povratka hrvatskih iseljenika u Domovinu. A neće ga biti dokle got se Hrvatska kao država ne riješi korupcije, kriminala i nepotizma. Tek kada se to riješi i kada hrvatski iseljenici uvide da će im u njihovoj domovini Hrvatskoj biti bolje nego gdje žive, tek tada se može očekivati veći val povratka u Hrvatsku.
Fenix-magazin/SIM/ Reagiranje Josip Josef Mayer
