O poslovima jednog nogometnog skauta popričali smo sa Ivom Pekić koji taj posao radi već devet godina u FC Heidenheimu, klubu čija momčad nastupa u drugoj njemačkoj Bundesligi.
Razgovarao: Josip Mijić
FM: Možete li nam reći nekoliko rečenica o sebi i o svom životnom putu?
-Potječem iz Zasavice, jednog malog sela pored Bosanskog Šamca. Rođen sam 1983. godine. Do rata sam živio u Zasavici, a ratno vrijeme s obitelji sam proveo u Zagrebu. Godine 1996. smo preselili u Njemačku, u okolicu Aalena. I u tom dijelu Njemačke se od tada odvija moja školska, nogometna, poslovna i obiteljska karijera. Radim u Zeiss Koncernu, oženjen sam i imam troje djece.
FM: Kakav je bio Vaš nogometni put?
-Prošao sam juniorske uzraste srazmjerne svojim godinama, a “vrhunac” je bio kad sam kao U-19 igrač VFB Stuttgarta igrao finale njemačkog prvenstva (za A-Jugend) protiv FC Bayerna. Sjećam se dobro da su tada za Bayern igrali Philipp Lamm i Bastian Schweinsteiger. Iste godine smo igrali i finale njemačkog kupa protiv FC Schalke (U-19). Nakon toga prelazim u FC Heidenheim i tamo sam igrao od 2003 do 2009 godine. Ozljede su me nažalost primorale da kad sam bio u najboljim igračkim godinama prekinem nogometnu karijeru.
FM: Otkuda odluka da se bavite poslovima skauta? Postoji li nekakav poseban povod ili je to slučajno ispalo?
-Možda su dva najveća razloga to što volim sport, a i činjenica da sam morao prekinuti karijeru sredinom dvadesetih godina života. A pridonijela je tome i strategija FC Heidenheima, da bivši igrači koji imaju volju, a prije svega kvalitetu, preuzmu neke funkcije u klubu. FC Heidenheim me vrbovao za posao skauta, na što sam pristao 2013. godine. Od tada do danas radim posao skauta, a u prvom planu mi je promatranej juniora.
FM: Percepcija javnosti je da skauti samo uzimaju provizije i ne rade baš puno, barem u seniorskom nogometu.
-Tu mogu dati odgovor samo za ovu razinu na kojoj ja radim. Moj osnovni posao je pratiti mlade u krugu od otprilike 200 kilometara i svoja zapažanja o njihovim nogometnim mogućnostima prenijeti svojem klubu (FC Heidenheim). Ali mi nije bitno samo da te talentirane dječake dovedem u klub, ili one druge otpišem. Bitan mi je i odnos prema toj djeci, bili oni za profesionalni nogomet ili ne. Ozbiljan odnos kroz razgovore i postupanja će pomoći onima koji su za “veliku binu” kao i onima koji na tu binu neće nikada stupiti. Znači kroz ozbiljan pristup svima njima pomoći u daljnjem nogometnom putu. Što se tiče financijskog dijela, iako sam službeni skaut jednog drugoligaša, ja sam zadovoljan kad mi se pokriju svi troškovi. Više od toga ne tražim.
FM: Što je teže u Vašem poslu, otkriti talenta ili reći dječaku i njegovim roditeljima da im sin neće uspjeti napraviti veliku nogometnu karijeru?
-Ima različitih slučajeva, ali je većinom teže ovo drugo. Skoro svi roditelji i djeca imaju istu tezu, a ona je da se skaut “prevario”. Realnost koja nam nije u interesu nitko od nas ne voli čuti. Tako je u životu općenito, a tako je i u na našem poslu.
FM: A u obitelji? Igraju li Vaša djeca nogomet?
-Oba moja sina treniraju nogomet, dok kćerka Iva igra tenis. Sinovi igraju u TSG Hoffernweile. Stariji Josip igra u E-Jugend, mlađi Luka u F-Jugendu.
FM: Nakon Vašeg dugogodišnjeg iskustva, što bi savjetovali mladim igračima?
-Sebi postaviti visoke ciljeve u nogometnom pogledu je opravdano za mlade momke. Koliko će tko uspjeti u nogometu u najvećem dijelu ovisi o njima samima. Za uspjeh su potrebni osim talenta i velika odricanja i puno rada. Svi znamo da će postotno vrlo mali dio od njih postati nogometne zvijezde. Zato je moja osnovna i najvažnija poruka: ne odustajte od školovanja sve dok ne budete u potpunosti sigurni da od nogometa možete živjeti. Na kraju kad se trebate odlučiti, poslušajte savjete, ali odlučite sami. I nemojte se panično bojati da ćete pogriješiti. I pogreške su dio života.
U konačnici se skoro uvijek radi o individualnim kapacitetima i volji za rad i napredak. Većinom nisu drugi zaslužni za uspjeh, niti krivi za neuspjeh. Najveći dio ipak leži na nama samima.
FM: Potencirali ste školovanje!?
-Da, izuzetno je važno školovanje. I kada se počmu dobivati prvi nogometni novci, mladi sportaš ne smije odustati od škole. A sve je to izvedivo jer za takve nogometaše postoje posebni programi školovanja. Uostalom, zar nije lijepo čuti da je neki poznati nogometaš završio čak i fakultet.
Fenix-magazin/SIM/ Josip Mijić
