Razgovarali smo s kandidatom za zamjenika predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom na temu trenutne političke situacije u domovini, ali prvenstveno unutar HDZ-a.
Premijer Plenković i ljudi oko njega tvrde kako je HDZ na dobrom putu, nemaju niti jednu kritiku na vođenje stranke, kako vi vidite situaciju unutar stranke?
Uporno nas uvjeravaju kako je HDZ na dobrom putu no ipak, demantiraju nas rezultati izbora za EU parlament i predsjednički izbori. Podsjetit ću Vas da smo na EU izborima predviđali pet zastupničkih mjesta, nadali se šestom, a na kraju dobili tek četiri europarlamentarca. Povijesno je to bio najlošiji rezultat HDZ-a ikada (22,7%), a pokušavamo ga prikazati kao pobjedu. Nakon toga izgubili smo predsjednicu RH i tako lako prešli preko toga. Pitam se može li bilo koji odgovoran član HDZ-a zanemariti ove rezultate, oglušiti se na jasnu poruku koju su nam glasači poslali i praviti se da je sve u redu?
Što kažete na ankete koje izlaze van, bojite li se anketa?
Moram priznati da se bojim i to onih anketa koje su nam prije godinu dana davale prednost od 11% u odnosu na SDP, a sada te iste ankete predviđaju da zaostajemo za SDP-om 2,5%. Uvjeravamo se da smo na pravom putu a zapravo smo se izgubili, postali smo neprepoznatljivi i nesadržajni. Narod nas više ne osjeća, a nažalost ni mi njega.
Koji bi problem po vama trebao biti prioritet predsjedniku stranke i premijeru?
Strateški problem današnje Hrvatske je zasigurno demografija i obnova praznih hrvatskih sela. To je težak posao, ali zahtjeva nekoliko važnih karakternih osobina – hrabrost, znanje, čestitost i jako puno emocije. Ovakav HDZ to nema. Uporno se hvalimo projektima, a istovremeno zaboravljamo na ljude. Kada bih morao birati između lijepe asfaltirane ceste s pješačkim i biciklističkim stazama ili prašnjavog puta na kojem se igraju djeca, odabrao bih ovo drugo. Siguran sam da bi i vaši čitatelji. Kada bih morao birati između toga da me primi francuski predsjednik Macron ili njemačka kancelarka Merkel ili pak da me primi puna škola djece u jednom od praznih hrvatskih sela, ponovno bih odabrao ovo drugo. Razlog je jednostavan – srce mora biti u svakom kutku Hrvatske, a ne u Berlinu, Parizu a još manje u Bruxellesu. Naravno da treba komunicirati i pregovarati sa svima u korist Hrvatske.
Kako gledate na koncept stranke po uzoru na stranačke blokove unutar Europske unije?
Kada čujem da danas imamo europski HDZ, moram biti iskren i priznati da mi bude teško jer fali mi hrvatski HDZ. Fali mi HDZ koji zastupa snažan nacionalni identitet i koji je jasno određen po pitanju svjetonazora i koalicijskih partnera. Podsjećam vas da smo MOST zamijenili HNS-om i SDSS-om te u potpunosti odstupili od svih svojih svjetonazorskih uvjerenja i smjernica. Već odavno sam definirao svoje stavove u odnosu na takve koalicijske partnere i jasno rekao da ću uvijek , ali baš uvijek, radije biti u porazu s prijateljima i na pravom putu, nego u pobjedi s neprijateljima i dušmanima hrvatskog naroda.
Svi se hvale projektima financiranim od strane EU iako smo do sada u proračun Europske unije uplatili više nego li smo povukli?
Što nam znače projekti, ako zaboravljamo ljude i ako nemamo emociju?
Kako vidite trenutni identitet stranke?
Identitet je ono što pokazujete djelima, a ne izjavama za medije. Kakav je to naš identitet i što nam vrijedi proglasiti Vukovar mjestom posebnog pijeteta, imati bistu Blage Zadre na Trpinjskoj cesti kada samo 2 km dalje u Borovu selu imamo mauzolej četničkom vojvodi Šoškočaninu? Paralelno s tim u Rijeci se odvija igrokaz koji slavi zvijezdu petokraku i zastavu SFRJ pod kojom je pola Hrvatske sravnjeno sa zemljom. Pitam vas je li to pijetet i poštivanje vrijednosti Domovinskog rata? Znači li to da smo mi Hrvati u Vukovaru, četnici u Borovu selu a komunisti u Rijeci? Je li to naša politika?
Često vas komentiraju drugi političari, kako gledate na toliku usredotočenost drugih političara prema vama?
Do sada sam u nekoliko navrata ostavljen od strane svojih stranačkih kolega, prepušten udarima medija i s lijeva i s desna, etiketiran kao potkapacitiran ili kao ustaša uz eventualne poruke da treba razumjeti gospodina Penavu jer je i njemu i Vukovarcima teško. E pa gospodo, nama ništa nije teško…spremni smo danas kao što smo bili spremni i na prosvjedu u Vukovaru stajati sami protiv cijelog svijeta i braniti svoje vrijednosti. No teško je gledati kako nas prepuštate da se sami borimo za vrijednosti za koje bismo se svi zajedno trebali zalagati. Te vrijednosti treba živjeti svaki dan i to vlastitim primjerom, emocijom, karakterom i dostojanstvom. HDZ nije imao ništa od navedenog kada je učinio sve da do prosvjeda u Vukovaru ne dođe. Na kraju krajeva ni sami se nisu pojavili u Vukovaru, a tamo im je bilo mjesto!
Smatrate li zbog toga što vrh stranke nije došao na prosvjed u Vukovaru da se HDZ odmaknuo od naroda i da više ne osjeća narod?
Ne samo taj slučaj, ima više primjera. U posljednjih nekoliko godina oglušili smo se na referendumske inicijative koje su velikim djelom potpisivali naši glasači. Zaboravili smo da u ovoj državi vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Postavljamo se iznad naroda, omalovažavamo njihove stavove, a istovremeno se nazivamo narodnjačkom strankom. Zato se pitam jesmo li mi još uvijek narodnjačka stranka ili smo se otuđili od vlastitog naroda?
Iskazali ste svoje nezadovoljstvo pripremama za popis stanovništva koji se treba odraditi sljedeće godine?
Trenutno se u javnosti puno govori o popisu stanovništva koji nas očekuje sljedeće godine pa moram citirati stranačkog kolegu Bačića koji je prije nekoliko dana izjavio: „Zavod će voditi računa da na područjima gdje su koncentrirani pripadnici nacionalnih manjina popisivači dolaze iz redova nacionalnih manjina”. Pitam se kako je moguće da se jedno tehničko pitanje kao što je popis stanovništva prilikom kojeg je najvažnije da popisivači budu educirani I profesionalni, pretvorilo u pravo iz domene prava nacionalnih manjina? Koliko smo toga spremni prodati I žrtvovati da bismo ostali na vlasti? Jesmo li zaboravili da se posljednji popis stanovništva prelomio upravo na nama Vukovarcima koji smo zbog nerealnog i netočnog popisa bili suočeni s ćiriličnim natpisima, razbijanjem ploča, kaznenim prijavama i sveopćim neredom u gradu? Znači li to da smo još jednom dogovorili trule kompromise I to ni više ni manje nego na teret Vukovara, da ironija bude veća – mjesta posebnog pijeteta. Ima li igdje na svijetu ovakvih paradoksa osim u zemlji čudesa – u Hrvatskoj?
Kako vidite smjer kojim se HDZ treba razvijati?
Hrvatska demokratska zajednica je državotvorna stranka koja mora imati cilj. Od osnutka smo uvijek imali cilj, prvi cilj nam je bila samostalnost i naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman nas je jasno i nedvojbeno vodio do tog cilja. Nakon samostalnosti sljedeći ciljevi su nam bili uključenje u NATO i priključenje Europskoj uniji i sve smo to ostvarili. Sada lutamo bez cilja i uvjeravamo se da smo na pravom putu a zapravo smo se izgubili, postali smo neprepoznatljivi i nesadržajni. Ulazak u Schengen ne može biti cilj koji si neka politička opcija treba zacrtati, on je premali da bi bio cilj. Cilj Hrvatske demokratske zajednice mora biti jaka nacionalna država i to je novi izazov koji moramo prihvatiti. Jaka nacionalna država pravila igre podređuje svom narodu, svom seljaku, proizvođaču ili svojoj povijesti i budućnosti, jaka nacionalna država ima jak sigurnosni sustav kojemu je osnovna svrha sigurnost svojih građana, jaka nacionalna država predstavlja ponos svakom njezinom građaninu.
Fenix-magazin/IM/PR
