Iako često piše o životu migranta i problemima s kojima se susreću tuđinci u Njemačkoj, za knjige Ruže Kanitz više su zainteresirani Nijemci nego tuđinci u Njemačkoj
Hrvatska spisateljica s berlinskom adresom Ruža Kanitz, piše i objavljuje djela na njemačkom jeziku. Iako piše o strancima i problemima stranaca u iseljeništvu, odnosno u Njemačkoj, za njena djela se više interesiraju Nijemci nego stranci.
Posljednju, svoju četvrtu knjigu, Schweigsame Ferne, izdala je u rujnu 2013. Čitatelji pokazuju veliki interes za njena djela. – Od samih početaka imala sam puno javnih čitanja svojih djela i uvijek sam imala publiku. Ljudi se jako zanimaju za moje knjige, imam kontakt sa svojim čitateljima, preko e-maila i preko svog nakladnika, Geest-Verlaga. Moj nakladnik me izvještava o kritikama. Vidim da prati prati reakcije čitatelja i pravi reklamu za moje knjige – zadovoljna je Kanitz.
Život u drugoj zemlji
Njena prva knjiga, Die fremde Nachbarin iz 2006. godine, polučila je najveći uspjeh do sada kod čitatelja. Knjiga sačinjava dvadeset i tri intervjua sa ženama, berlinskim imigrantima iz dvadeset tri različite države. Drugu knjigu, koja je pandan prvoj, je Berlin mit Akzent, izdane 2011. u kojoj je Ruža koautorica, a donosi razgovore s dvadest muškaraca, berlinskih imigranata među kojima je i poznati ruski pisac Wladimir Kaminer. U obje knjige, tema razgovora je život u drugoj zemlji, s drugom kulturom, i drugim navikama, konkretno u Njemačkoj, u Berlinu. Obje knjige aktualiziraju migracije i integraciju stranaca pa su privukle veliko zanimanje njemačkih institucija za migracije i intergraciju stranaca.
U Njemačkoj se lakše zvati Brigitte ili Helena nego Ruža
Na pitanje zašto piše baš o strancima, Ruža Kanitz odgovara: – Prilikom mog dolaska u Berlin, moji problemi su bili isti kao kod svih ljudi s Balkana. Bili su to problemi sa susjedima, u kupovini, na poslu; čovjek se osjeća manje vrijedan. Onda sam pričala s drugim strankinjama kako te probleme u životu smanjiti, tako da počnemo normalno živjeti. Tada sam počela s intervjuima. U knjizi se posebno vidi kako strankinje iz Francuske imaju manje problema nego mi s Balkana ili Afrike. Francuskinje kažu da je njihov akcent za Nijemce lijep. Slično je i s imenima; internacionalna imena su prihvatljiva. Ako se zoveš Brigitte, ili Helena lakše ćeš proći nego ako se zoveš Ruža. Napisala sam knjigu da se vidi da nemamo samo mi problem, i da strankinje vide da je to zajednički problem – otkriva Ruža. (Jasna Lovrinčević)
Ostatak razgovora pročitajte u tiskanom izdanju Fenixa
