Iseljenici su izigrani i prevareni
Miroslav Piplica, bivši višestruki svjetski prvak u kick boxingu nedavno je ponovo izabran za predsjednika Hrvatsko-austrijske zajednice za kulturu i šport, najbrojnije zajednice Hrvata u svijetu. Ovo mu je četvrti mandat, svaki mandat traje dvije godine.
Piplica je prvi put izabran 2006. godine. Od 50-tak članova koji su imali pravo glasa za njega je glasalo njih 45. Kaže, Zajednicu je zatekao u lošoj situaciji. Okupio je nekoliko ljudi koji su mu pomogli da ojača Zajednicu. Nakon tri godine brojka se povećala na oko 400 članova, dobili su desetak novih Udruga – od nogometnih klubova do folklornih društva, Udrugu hrvatskih studenata, Udrugu hrvatskih poduzetnika… Danas unutar Zajednice djeluje 22 hrvatska kluba, dvije sportske hrvatske lige, osam nogometnih klubova i šest kuglaških klubova.
– Danas, kada, nažalost, Hrvati nekako sve više gube svoj nacionalni identitet, mi smo u Beču Zajednica koja je blizu domovine i koja broji pet tisuća članova. Ovako jaku i čvrstu Zajednicu nisam napravio sam, svi članovi su tome doprinijeli – kaže Piplica.
Ali, Hrvati u Austriji su uvidjeli koliko im ovaj Imoćanin znači, pa su ga prošle godine izabrali za svog predstavnika u Savjetu Vlade RH za iseljene Hrvate. On je njihova spona između njih i domovine, ali i s austrijskim vlastima.
Miroslavu Piplici je čast predstavljati Hrvate iz Austrije. Čast je i svima koji mu pomažu. No, puno je rada, vremena i novca za sav volonterski rad u udrugama. – Ne samo što ljudi nisu plaćeni, nego i često sponzoriramo sami naše manifestacije – otkriva Piplica.
A manifestacija, zabavnih, kulturnih i sportskih, te humanitarnih akcija im svakako ne manjka. – Imamo preko 30 manifestacija koje posjete do 1 400 ljudi kroz godinu. Dvjestotinjak nogometnih utakmica, pedesetak kuglaških, a tu su i razne promocije knjiga, izložbe fotografija i još puno toga – kaže Piplica.
Bečki Hrvati su vrijedni i jedinstveni i sa sigurnošću, kaže Piplica, može ustvrditi da je njihova Zajednica najjača i najbrojnija u svijetu.
Među onima su koji najstrastvenije staju u obranu domovine i Hrvata, političkih zatvorenika Haaških zatvora. Nažalost, kaže Piplica, loša politika pogodovala je haškom sudu koji je nakon rata pozatvarao puno nevinih hrvatskih domoljuba. – Naša dužnost je pomoći tim nevinim žrtvama kao i njihovim obiteljima. Tim smo povodom organizirali prosvjede diljem svijeta i iskazivali naše nezadovoljstvo presudama koje su dobili naši junaci čije obitelji potpomažemo – kaže Piplica.
Ovo je prvi put u povijesti da se sudi pobjedničkoj vojsci. – Napadnuti smo, borili smo se golim rukama, postali smo jaki i oslobodili domovinu. Sada je izdajemo i lažno svjedočimo protiv naših svetinja – smatra.
Od smrti prvog hrvatskog predsjednika, kaže Piplica, hrvatska politika je jednostavno zaboravila iseljenike. – Svjedoci su naši povratnici koji su izigrani i prevareni. Trebaju im samo naši glasovi. Saborski zastupnici koji su nas predstavljali nisu se s nama susretali, a dobivali su saborske plaće i dnevnice na naš račun. Tretiraju nas kao neke druge Hrvate, a ne Hrvate koji su ravnopravni sa onima koji žive u domovini – kaže Piplica.
Svi se nadaju, kaže, da će novi Vladin ured za iseljenike u suradnji sa iseljenicima doprinijeti puno boljem odnosu s domovinom. – Moramo političarima poručiti da smo još živi – zaključio je Miroslav Piplica koji uz Mladena Pavkovića potpisuje knjigu o Dariju Kordiću, uzniku Haškog suda koji izdržava kaznu u zatvoru Karlau u Grazu. U knjizi autori obrazlažu optužnicu te presudu Haškog tribunala kojom je Dario Kordić osuđen na 25 godina zatvora. Trenutačno po Austriji i Njemačkoj promovira knjigu.
Marijana Dokoza
