Marijan Divković iz Radolfzella na Bodenskom jezeru nedaleko od Singena, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik HOS-a, koji je danas aktivan sportski djelatnik u Croatiji Singen, razočaran je i povrijeđen traženjima o zabrani amblema s pozdravom HOS-a, legalnog znaka legalne postrojbe iz sastava Hrvatske vojske.
Većinu rata za obranu Domovine je proveo u Grebnicama kod Orašja. U ratu je gotovo izgubio sluh, ali kaže nije izgubio razum i ne razumije sva ova stremljenja u Hrvatskoj. Nerazumljivo mu je kaže traženje za zabranu HOS-a, legalne postrojbe Hrvatske vojske u kojoj su osim Hrvata bili pripadnici i drugih naroda pa i Srba. Jedan od njih je, kaže, bio i njegov zapovjednik čije ime, kao i imena ostalih suboraca nije želio spominjati dodajući kako se sve može provjeriti u pohranjenim dokumentima u arhivu Hrvatske vojske.
FM: Kako ste se kao mladić rođen u Njemačkoj odlučili vratiti u Hrvatsku i BiH te pridružiti postrojbi HOS-a?
-Rođen sam i odrastao sam u Radolfzellu, u Njemačkoj. Svakodnevno sam tada, kao i svi Hrvati, gledao na televiziji što se dolje događa. Gledao sam izvješća o zločinima nad mojim hrvatskim narodom te sam odmah po završetku školske godine sjeo u autobus i otputovao u Zagreb. Mojoj odluci da pristupim postrojbi HOS-a je doprinio jedan tekst u tjedniku Globusu u kojem je bio interviju sa pokojnim generalom Blažom Kraljevićem.
FM: Kako ste raspoređeni baš u Posavinu?
-Posve slučajno sam raspoređen u Bosansku Posavinu, točnije na crtu obrane u mjestu Grebnice između Orašja i Bosanskog Šamca. Došao sam tamo bez ikakvog vojničkog i ratnog iskustava, kao i većina drugih. Ali kako je naše domoljublje i želja za obranom Domovine bilo veliko, tako se i ratno iskustvo brzo stjecalo.
FM: Danas neki pokušavaju u krivom svjetlu prikazati HOS i traže zabranu korištenja vašeg znaka na kojem je i vaš vojni pozdrav povezujući ga s Drugim svjetskim ratom.
-Da, ali ne znam zašto to rade jer je HOS bio legalna postrojba Hrvatske vojske. Takvi kojima smeta HOS, smeta i država Hrvatska i sve što je hrvatsko. Kada bi im se udovoljilo za zabranu HOS-a, oni bi išli dalje u rušenju Hrvatske. Ne znam zašto se nas HOS-ovce poistovijećuje sa ustaštvom. U HOS-u je bilo i Srba, a bilo je i mnoštvo stranaca koji su poginuli ili su poput Jean-Michel Nicoliera ubijeni u odorama HOS-a. Mnogi HOS-ovci su dobili i odlikovanja za obranu Hrvatske. Nije normalno da se Nicoliera, kao i mog dobrog prijatelja Andreasa Bühnera (pokopan u Domaljevcu) kao i mog zapovjednika (i jedan i drugi su poginuli u Grabnicama) naziva ustašama.
FM: Jeste li u ratu, u međusobnoj komunikaciji, koristili pozdrav “Za dom spremni”?
-Mi naš pozdrav nismo uvijek usmeno koristili, ali je bio dio naše službene i legitimne oznake HOS-a. Ali taj HOS-ov pozdrav, kao i amblem HOS-a je službeno registriran i ne vidim razloga da bi ga se ukinulo.
FM: Smetaju li Vama osobno ova traženja i prepucavanja o zabrani amblema s pozdravom HOS-a?
-Moje je mišljenje da taj amblem s pozdravom Za dom spremni treba ostati kao dio oznake HOS-a, kao što je izvorno i bio. Smatram kako naš pozdrav nema ništa sa prošlošću koju nam nameću i za koju nas optužuju te da naš amblem ne treba koristiti u dnevnopolitičke svrhe i prepucavanja. Puno je naših momaka poginulo noseći tu oznaku tako da je u najmanju ruku neumjesno prepucavati se oko toga na ovoj razini.
Meni osobno bi puno značilo da se taj pozdrav ostavi u oznaci HOS-a.
NAPOMENA: Ostatak razgovora pročitajte u idućem broju tiskanog izdanja Fenix Magazina
Fenix-magazin/SIM/Josip Mijić
