Bivši istaknuti politički emigrant Ivan Lozo iz Kölna, koji u posjednje vrijeme pretežno živi u rodnom selu kod Imotskog, a koji je u više navrata bio kandidat HSP-a u 11. izbornoj jedinici za Hrvatski državni sabor te kandidat za EU-parlament, slovi kao pravaš-državotvorac u kontinuitetu. Budući da je Lozo aktivno sudjelovao u pregovorima pri stvaranju koalicije NHR-HSP, po nekima na određeni način sugerirao i čak suodređivao smjer istih te se silno zalagao da na zajedničkoj listi bude i vukovarski branitelj i HOS-ovac Damir Markuš, zamolili smo ga za ovaj razgovor.
FM: Kako kao istaknuti pravaš i član Hrvatske stranke prava gledate na aktualna politička previranja u Hrvatskoj?
Lozo: Od najranije dobi sam odgajan kao pravaš, a od proljeća 1990. do danas sam u organiziranim pravaškim vodama, nikad ne došavši u napast da pristupim HDZ-u ni po njemu stvorenim pseudopravaškim opcijama poput HSP-AS, a kamoli kojoj drugoj političkoj stranci. Mislim, dakle, kako nije pretenciozno kazati da imam i znanja i iskustva da mogu suditi o današnjim zbivanjima na tome dijelu hrvatskoga političkog spektra. Zato sam od svega srca podupirao koalicijski nastup Neovisnih za Hrvatsku (NHR) i Hrvatske stranke prava (HSP) na predstojećim europskim izborima. Mislim da sam tomu u nemaloj mjeri sam pridonio, ali – bolje je da o tome govore drugi i da i o tome sudi povijest.
FM: Smatrate kako je savez tih dviju stranaka najbolji izbor na predstojećim izborima?
Lozo: I više od toga: smatram kako je to jedini mogući hrvatski izbor u ovom trenutku. Premda druga istinska pravaška stranka (HČSP) ne izlazi na EU izbore valja istaknuti da su predsjednika HČSP BiH Tadije Ljubičića i predsjednika njemačke podružnice Bože Jakeljića dali javnu potporu koaliciji NHR-HSP. Vladajućom strankom dominiraju dijelom neojugoslavenski, a dijelom anacionalni tehnokratski elementi. U društvu koje je korumpirano i siromašno kao što je hrvatsko, oni uspijevaju i jednomu dijelu svog članstva predstaviti naslon HDZ-a na Pupovčev SDSS, Vrdoljakov HNS i Milana Bandića kao nešto što je prirodno i poželjno. Tragično je da dio hrvatske javnosti u tome ne prepoznaje izdaju temeljnih odrednica samoga HDZ-a i uvredu za neke časne i istaknute ljude koji su stvarali tu stranku.
FM: Ipak, po čemu je koalicija NHR-HSP bolja od skupine koja se naziva Hrvatskim suverenistima?
Lozo: U prvom redu, koalicija NHR-HSP je prirodna koalicija, koalicija dviju stranaka vrlo srodnih programa koja bi kao takva mogla opstati na dulje vrijeme, pa i za buduće parlamentarne izbore, možda nešto trajno nalik suradnji CDU/CSU. Nasuprot tome, Hrvatski suverenisti su mehanička koalicija nastala za jednokratnu upotrebu, još raznorodnija od Saveza za Hrvatsku koji je, kao što se sjećamo, postojao na prethodnim europskim izborima te se zauvijek raspao još prije objave službenih izbornih rezultata. Drugo, okosnicu Hrvatskih suverenista čine ljudi koji su preblizu HDZ-u, pa su ostali u savezu s tom strankom i nakon što je Plenković sklopio sporazum s Pupovcem i Vrdoljakom. Nemojte zaboraviti da Zekanoviću iz Hrasta ta Hrvatsko-srpska koalicija nije smetala, i da su je i on i Ilčić podupirali sve do Istanbulske konvencije. Ilčić je čak nagrađen savjetničkim mjestom kod ministrice Obuljen koja je poslužila pri smjeni Zlatka Hasanbegovića. Treće, sama lista Hrvatskih suverenista pokazuje da je posrijedi skupina ljudi koje zapravo ne povezuje ništa osim golog vlastohleplja.
FM: Kako to mislite?
Lozo: Pogledajte listu, pa će vam biti jasno. Recite mi što bi povezivalo, primjerice, spomenutog Ladislava Ilčića koji je svoju političku karijeru izgradio pozivanjem na katolicizam, s Tomislavom Sunićem koji se javno deklarira kao nekršćanin i ističe svoje neopoganstvo? Što bi povezivalo bivšu časnu sestru Bernardicu Juretić s Jurom Vujićem koji je neskriveni obožavatelj nove europske desnice i prikriveni protivnik starčevićanske ideologije? Ne veže ih ništa, osim što su svi služili u hadezeovskome sustavu moći, pri čemu su Sunić i Vujić jednako tako u Ministarstvu vanjskih poslova služili i Toninu Piculi i Vesni Pusić. Dakle, ako ih išta veže, onda je to samo želja da budu uz vlast, ali to ujedno jasno govori da će se nakon izbora razići kao rakova djeca.
FM: Međutim, na toj listi su i neke osobe koje su na pravaškoj sceni imale istaknutu ulogu, poput, primjerice, Pere Kovačevića…
Lozo:Da, Pero Kovačević je godinama bio saborski zastupnik HSP-a i jedan od najodanijih suradnika Ante Đapića. Peru Kovačevića prati glas da je po rođenju upravo bosanski Srbin koji je pisao priručnike za JNA. Nako što ga je Đapić iz magle doveo u HSP, Kovačević se priključio projektu rušenja HSP-a te je aktivno skudjelovao u formiranju paralelne, potpuno nepotrebne stranke s pravaškim predznakom, HSP-AS. Kraj Kovačevićeve političke karijere tužan je i ilustrativan za đapićevsku pravašku eru. Najprije ga je Milan Bandić zaposlio u Zagrebačkom holdingu kao tobožnjeg savjetnika, a zapravo čovjeka koji ne radi ništa i ne može ništa, ali za to prima priličnu plaću. Sad je, pak, postao apologetom Ruže Tomašić, žene koju je ne tako davno optuživao za razbijanje pravaštva. No, kad se jednom prodate na političkom tržištu, onda više niste slobodni, nego vama upravljaju oni koji su vas kupili.
FM: A Ruža Tomašić? Nije li ona ipak dobila više od 100.000 glasova na prethodnim europskim izborima?
Lozo: Da, dobila je, ali na listi HDZ-a. Kad je nastupala sa svojom strankom, izvan liste HDZ-a, na dvama posljednjim izborima za Hrvatski sabor, nije nijednom uspjela dobiti ni 3.000 glasova. Ona u svojoj županiji ne može dobiti glasove jednoga ovećeg sela, što egzaktno pokazuju izborni rezultati koji su svakomu dostupni na internetu. To je njezina stvarna težina, i na tome ništa ne mijenja privid koji se stvara obilnom reklamom na Hrvatskoj televiziji i na drugim medijima pod utjecajem HDZ-a. Zar mislite da je Ruža Tomašić uoči početka predizborne kampanje slučajno dobila najgledaniji termin, u emisiji „Nedjeljom u 2“, kod Aleksandra Stankovića, novinara koji uživa u ponižavanju Hrvatske i propagiranju novojugoslavenske „regije“?
FM: Ruža Tomašić je stasala u pravaškim redovima?
Lozo: Ruža Tomašić je stvorila legendu da je u Kanadi pripadala hrvatskoj političkoj emigraciji. Kao nekadašnji glavni tajnik hrvatske državotvorne političke emigrantske organizacije UHE (Ujedinjeni Hrvati Europe), odgovorno tvrdim da za vrijeme političke emigracije nikada nisam čuo da je istoj pripadala Ruža Tomašić, tako ni kad sam počekom 1980-ih sudjelovao na saboru hrvatske političke emigracije u Kanadi. Služila je u osiguranju predsjednika Tuđmana i po nekima bi mogla unijeti svjetla u ubojstvo dopredsjednika HSP-a Ante Paradžika. Đapić je Ružu Tomašić i Peru Kovačevića stvorio iz ničega te ih instalirao u vodstvo tadašnjeg HSP-a bez ikakvih prethodnih zasluga u stranci. Time su pravaši koji su godinama izgrađivali tu stranku dobili šamar. To je stvaranje stranačkog kadra iz ničega i to se svakoj stranci razbija o glavu.
FM: Ipak je Ruža Tomašić mnogima postala simpatična jer je nastupala i kao promicatelj pravaškog ujedinjenja?
Lozo: Točno, nakon svega što smo mi pravaši dotad bili prošli, ponadao sam se i ja da misli iskreno i da nastupa pošteno. Nažalost, brzo nam je pokazala da smo u zabludi. Umjesto da sudjeluje u ujedinjavanju pravaštva, ona ga je dodatno razbijala. Razbila je HSP i osnovala HSP dr. Ante Starčevića (HSP AS), pa je potom doslovno prevarila Hrvatsku čistu stranku prava (HČSP) s kojom je ušla u prividni izborni sporazum. Potom je namamila pok. Zvonka Bušića koji je pokušao okupiti hrvatske nacionalističke snage, da bi ga uskoro prevarila i izigrala u aranžmanu s HDZ-om. Bušićeva je sudbina, kao što znamo, bila tragična, a jedan od čimbenika te tragedije nesumnjivo je katastrofalno stanje u pravaškim redovima. Na koncu, nakon svega tog razornog rada na razbijanju pravaštva, Ruža Tomašić je jednostavno pljunula na pravaštvo, proglasila ga promašenom i zastarjelom ideologijom te se stavila u službu Europske konzervativne stranke, osnivajući za njezin račun Hrvatsku konzervativnu stranku. Ta je stranka ostala minorna, ali – pogledajte koliko novca Ruža Tomašić očevidno troši u ovoj kampanji. Mislite li da on sav dolazi iz njezina džepa? Tko to financira i za čiji račun? A pogledajte njezin predizborni letak, koji se pojavio pred kraj travnja. Pokažite mi što je na njemu hrvatsko? I toj bismo osobi trebalo vjerovati kad poziva na „bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje“ (što je, uostalom, fraza Milana Bandića!)? Njoj bismo trebali vjerovati kad govori o Hrvatskoj?! Ne, hvala!
Fenix-magazin/Zvonko Bosnić
