Sveučilišna klinička bolnica Mostar na čijem je čelu prof. dr. sc. Ante Kvesić je najvažnija zdravstvena ustanova u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Za Fenix-magazin piše: Daniela Škegro
Statistički podatci pokazuju kako je u 2021, godini u SKB Mostar bilo 26.438 pacijenta. Prema statistici, broj specijalističkih pregleda napravljen je kod 255. 925 pacijenata. Broj malih ambulantnih zahvata iznosio je 7.047 pacijenta dok je velikih operativnih zahvata bilo kod 6. 628 pacijenta
Broj medicinskih dijagnostika dosegao je brojku kod čak 3 550.750 osoba, a broj poroda dosegao je brojku od 1.850.
Sve je to razlog razgovora s ravnateljem SKB Mostar, prof. dr. sc. Antom Kvesićem. Dr. Kvesić je više od 30 godina ravnatelj bolnice, točnije četiri puna mandata, a bio je na čelu SKB Mostar i u vrijeme rata.
Dr. Kvesić, za početak pitanje koje najviše zanima građane Mostara, ali i cijele Hercegovačko-neretvanskoj županije, kao i susjednih županija, zabrana posjeta pacijenata zbog ponovnog izbijanja Covida? Naime, gotovo svi bh portali su o tome izvijestili. Kako te iste mjere mogu stupiti službeno na snagu kad Vi to odobrite, zamolila bih Vas kažete nešto više o tomu?
Dr. Kvesić: Meni je žao reći kako se često događa da u medije stigne ono što je neprovjereno. Dakle, bolnica nije zabranila posjete, osim na odjelima visokog rizika, odnosno odjelima zarazne, pulmologija i odjel intenzivne njege. Nikomu nisam dao izjavu o zabrani. Zapravo, vi ste prvi koji me pitate pitanje na tu temu. Znači, zabrana se odnosi samo na specifične odjele za koje skoro da i ne bi trebalo upozoravati. To je naša interna odluka povjerenstva. Kako se ta tema pojavila u medijima prije nego sam ja išta izjavio, to ne znam. Smatram da je važno da bolesnici imaju posjetu jer to utječe na njihov brži oporavak. Nažalost, pojavili su se i novi sojevi korone, mi cijelo vrijeme imamo koronu, samo više nije onaj opseg posla kakav je bio prije i nisu posljedice na sreću onake kakve su bile prije. Ali korona je tu stalno među nama i mi imamo praktički svaki dan jednog pacijenta koji ima koronavirus.
FM: Ako dođe do većeg obolijevanja građana, jesmo li ovaj put spremniji, s obzirom na prethodni period od gotovo tri pandemijske godine, te hoće li opet doći do obustave liječenja i pružanja zdravstvenih usluga u SKB Mostar?
Dr. Kvesić: Mi smo bili spremni cijelo ovo vrijeme, dakle napravili smo više, ja se usudim kazati što je bilo moguće u tim i takvim okolnostima. Mi smo radili svoj posao, bolnicu smo više puta prekombinirali, organizirali sve što je bilo u našoj moći . Nažalost, taj virus koji je “drmao”, bio je u sredini gdje su ljudi bili imunološki nezaštićeni. Nismo ni mi liječnici dugo znali o čemu se zapravo radi, kakva je “utakmica” u pitanju i bio je to vrlo smrtonosan virus. Ja sam dao podatke da je u ovu bolnicu kroz vrijeme korone i od početka izbijanja zaraze, uz prateće komorbiditete umrlo 1.500 osoba. To je podatak koji je išao u javnost i tu nema nikakve tajne. Zadnja “utakmica” s koronom je puno mirnija, puno blaža,
Ja sada govorim kao dječji kirurg, a kažem i ono što meni kažu moji infektolozi koji imaju veliko iskustvo kroz koronu i veliko znanje i zbog svega onog što znamo danas o koroni, više se ne može ništa onakvog dogoditi. Znači koronu ćemo imati, ali ćemo s njom naučiti živjeti.Tako kažu infektolozi, a ja im vjerujem. Znači korona neće nestati, ali ono što nam se na početku pojave koronavirusa dogodilo neće se u ovakvoj formi ponoviti, odnosno da bi se dogodilo tad bi se trebao pojaviti neki novi vrlo ubitačan virus.
FM: Vratimo se na početak, zapravo, u kakvom stanju je bila bolnica kad ste je preuzeli?
Dr. Kvesić: Ja sam netko koga se najčešće spominje kroz bolnicu. Mnogi u meni vide pozitivnu osobu, dok neki vide zločinca, zlikovca, razbojnika i što ja znam što već sve ne. U bolnicu sam došao 1992. godine, u ratnom vihoru. Onoga dana kada sam došao za ratnog zapovjednika bolnice našao sam 283 zaposlenih, od toga su većinom bile spremačice, servirke, medicinske sestre i liječnika jako malo.
I onda krećemo malo po malo. Kroz rat smo imali preko 7.000 ranjenih u ovoj bolnici, snalazili smo se kako smo znali i umjeli, organizirali ekipe uz pomoć sanitetskog stožera itd. itd. da sada taj osjećaj ne vraćam jer ga i ja pokušavam zaboraviti.
Danas smo došli do toga da bolnica ima 2.500 zaposlenih, ima 20 klinika, 500 liječnika, Da smo u tehnološkom segmentu ravni bilo kojoj bolnici na području bivše propale države. Radimo ono što radi najveći klinički centar u Hrvatskoj, a to je Rebro.
Imamo i kardiokirurgiju i neurokirurgiju, trombektomiju …, znači sve ono što se događa na dobrim klinikama u Hrvatskoj, mi to radimo ovdje i to smo ostvarili unatoč tomu što smo 10 godina pravili ovu bolnicu i nismo imali ni Statuta, i tomu što imamo pet osnivača koji su preuzeli osnivačka prava ali nikada nisu preuzeli bolnicu. Nitko do njih nije došao, ni Federacija, ni naše županije, ni ova gdje živimo. Tako da smo mi jedna bolnica u “zraku” koja se ne da. Valjda bi trebala biti normalna država pa da shvate što imaju i s druge strane d shvate što bi oni trebali učiniti da bolnica funkcionira. Dakle, mi smo jedina bolnica, ali to je zapravo problem cijele federacije, zapravo zdravstva, da ja ne bih sada politizirao. Mi imamo pet osnivača i u nijednom proračunu nas nema. Znači ne postoji nitko u ovoj državi kome uprava ove bolnice može napisati dopis i kazati mi trebamo linearni akcelerator koji košta 7 milijuna maraka jer zračimo dnevno 100 ljudi. Kada ovaj kojeg imamo stane, slat ćemo ih u Tuzlu, kao što Tuzla sada šalje kod nas. I gotovo, priča prestaje. Znači, ne postoji proračun, ne postoji institucija, kojoj bi bolnica mogla reći “dajte nam to jer to nam treba”, i tu cijela priča prestaje.
Nama da nije pomoći Hrvatske u zadnjih 6 do 7 godina, mi bi stali. Mnoge bolnice su u ovoj državi ostale prije korone na nuli, ali mi smo imali pomoć Hrvatske pa se nismo dali. Ja sam prošle godine za bolnicu kupio opreme u vrijednosti 30 milijuna maraka. Mi ne možemo reći pacijentima, mi to ne radimo, otiđite u Hrvatsku ili ne znam bilo gdje. Mi dnevno zračimo 100 ljudi linearnim akceleratorima, a koji su stari 15 godina i rade pet puta više od onoga što je uobičajeno. Da nismo dobili pomoć iz Hrvatske, ja ne znam kako bismo kupili novi. Trebaju nam dva da bismo mogli normalno raditi. Radimo sada u dvije smjene itd. Problemi ove bolnice su tamo gdje bi se trebali rješavati, nažalost, to tamo ne funkcionira kako treba i to je nažalost tako.
FM: Postoji li nešto što ste željeli napraviti za bolnicu, a niste do sada, pa Vas molim, ako takvo što postoji da kažete o čemu je riječ i što je bio razlog nemogućnosti da se to do sada provede?
Dr.Kvesić: Moj stav je da će jednog dana profunkcionirati ova država, netko će morati stati iza bolnice, i poredati njene obveze. Imao sam puno raznoraznih kontrola od financijske policije do SIPA-e, do ne znam koga sve ne, ali nikada nisu našli nijednu kriminalnu radnju jer ja bih da se bilo što i najmanje pronašlo, već odstupio odavde. Stava sam da je bolje biti dužan državi nego ne imati za aparat koji je prijeko potreban pacijentima. Ne možemo stići sve. Mi imamo dva magneta, novi linearni iterator, stari još uvijek “šljaka”,imamo aparat za trombektomiju, imamo na neurokirurgiji vrhunske strojeve kakve nema nijedna bolnica u ovoj okolini imamo novu gama kameru na CT.
dakle, mi imamo sve. Problem je što na svakoj mjesečnoj plaći nama fali milijun i pol maraka da bismo mogli isplatiti sve doprinose i plaće. Plaće se isplaćuju, a doprinosi koliko stignu u ovakvim uvjetima. Kršim zakon, ja to znam i ja to radim svjesno jer meni je prioritet i najvažnije da bolnica funkcionira i bolnica će funkcionirati dok sam ja tu. Kad ja ne budem, vjerojatno će onaj koji bude na mom mjestu, također vjerujem osigurati da bolnica funkcionira. Zamislite da ja kažem ovima kojima imam priliku reći, na primjer, mi smo završili pedijatriju i dobili od Vlade Federacije 7 milijuna maraka i taj novac je objavljen prije 6-7 mjeseci, Vlada donijela odluku da je sve u redu, samo Skupština nije prihvatila rebalans i još uvijek nije. Ja sam izvođačima radova dužan. Pedijatrija je 99% gotova i kažem tada jednoj osobi koja je bila vrlo direktno u tom poslu, “zamislite što bi bilo da ja stavim tablu na kapiju- ne radi bolnica dok ne dobijemo novac i zatvorim? Vjerujem da bi me prvo , “streljali”, ubili autom i slično”. To moraju shvatiti. Bolnica mora funkcionirati , a svi oni drugi koji prema bolnici trebaju izmirit svoje obveze moraju ih prihvatiti. Dakle, nijedna naša županija, federalna vlada, odnosno federacija nije preuzela bolnicu. Oni ni ne znaju što imaju. Praktički smo mi za njih negdje u svemiru. Nešto se mora rješavati jer kategorički tvrdim da bolnica mora funkcionirati i tu nema više priče.
FM: Mnoge bolnice, a pogotovu one u RH imaju velik problem s odlaskom radne snage u Njemačku, Austriju, Irsku…. To se prvenstveno odnosi na medicinske sestre, ali i na određen broj liječnika. Kakvo je stanje po tom pitanju u SKB Mostar?
Dr. Kvesić: Samo jedna digresija. Kako u zadnje vrijem samo mene osobno napadaju, počeo sam govoriti u svoje ime, znači u ovoj bolnici jako puno ljudi radi zajedno sa mnom iz dan u dan od tehničke službe, od mojih kolega kojih nas ima 10, koji svakodnevno gledamo i razmatramo što smo napravili, što nam je pobjeglo i nastojimo biti maksimalno predani svakoj i u najmanjoj sitnici. Ovdje nije samo Ante Kvesić. Ante Kvesić je samo onaj koga se redovno napada. Mi smo najveći pogon u Hercegovini s najvećim brojem uposlenih i to ne možemo zanemariti i s druge strane radimo uistinu velik posao i pokušavamo ” ostati na nogama”. Ja sam davnih godina rekao na glas kako mi je želja da pacijenti ove regije ne budu u mostarskoj bolnici na “prolaznoj stanici” već da im se tu omogući vrhunsko liječenje. Do sada su u mostarsku bolnicu ljudi dolazili na kirurgiju i onda dalje u Zagreb, Beograd itd… Kazao sam onoga časa kada apsolutno sve budemo radili u našoj bolnici, naravno uvijek nešto može nedostajati , onda će to biti ono što zaista želim- Dosegli smo nekih 95%. To nije ništa izrečeno tek tako, to se može provjeriti po uputnicama, po zavodima i to je zapravo ono što je bila moja životna želja da se omogući ljudima da se ovdje liječe u potpunosti. Ja sam sa svojoj ekipom u ovih 20 godina, a sada sa završetkom pedijatrije koja će ove godine biti puštena u rad,60.000 m2 nove bolnice. Mislim da toliko cijela Federacija nije. Mi, ovi ljudi ovdje, bolnicu skoro pa da doživljavamo osobno i to je tako.
Uistinu, ja se nadam da će ova bolnica početi normalo funkcionirati, da će bolnica biti tamo gdje spada, da će biti dio sustava, a ne “sporedni predmet”. Svi ti ljudi koji se bave politikom, a s kojima ja razgovaram su svjesni da je to tako . Međutim to negdje na tim razinama ne funkcionira i reflektira se ovdje.Prije nekih 25 ili 26 godina u Mostaru smo napravili medicinski fakultet, uistinu uz veliku i nesebičnu pomoć Hrvatske. Mi u našoj bolnici imamo 40 – 50 studenata svake godine. Osobno je kod nas problem što ne možemo primiti sve one studente koji žele ostati u ovoj bolnici i to mi je zaista žao. Imamo dovoljno specijalizanta, specijalizacija, specijalista, dakle ovoga časa na svim katedrama imamo svoje profesore, Mnogi od njih su bili moji studenti. Bolnica nema problema s kadrom, ali ima s odlaskom jer i kod nas odlaze.Mi imamo i dovoljno rezervnog kadra da to kompenziramo.
FM. Zbog čega odlaze ljudi u inozemstvo?
Dr. Kvesić: Nažalost, ljudi odlaze iz raznoraznih razloga, ekonomski, zbog nepovjerenja, ne funkcionira nam država kako bi trebala, mladi ljudi ne žele živjeti u takvom okruženju. To je nešto čime bi se trebalo ozbiljno pozabaviti i napraviti jedan ozbiljan zaokret po tom pitanja u društvu za koje nisam siguran da ga vidim ovog časa. Odlazi veliki broj. Kažem, mi u bolnici nemamo taj problem i s te strane smo mirni. Iz jednog sam kraja gdje je uvijek falilo svega, pa smo i navikli da računamo malo drugačije, primali smo ljude na specijalizaciju, i računao sam da ih bude uvijek 23 – 30 % više jer toliko će nam ih ostati. Na takve stvari smo računali puno prije i pokazalo se kao dobro. Mi sada imamo u bolnici blizu 500 liječnika, tu su 3-4 medicinske škole, tu je fakultet zdravstvenih studija “pred kućom”, tako da mi stvarno nemamo taj problem.
FM: Imate li još kakvu poruku za kraj?
Dr. Kvesić: Moja želja bi bila da ova država počne funkcionirati, nekako barem približno normalno kao i druge, i da se zaštite oni kojima treba ta pomoć. Dakle, mi vodimo brigu o bolesnima, ali to nije sustavno dobro, ne funkcionira sustav iako imamo koncept, ali nažalost, izvršenje ne ide kako treba. Mi živimo prema zakonu gdje piše da bi zdravstvo trebalo imati 6-7 izvora financiranja, a mi zapravo trenutno imamo samo sredstva od zavoda, koji zapravo vode brigu o svojim štićenicima, o svojim osiguranicima. Znači, ne može zavod bolnici kupovati aparat, on je nadležan samo za onaj dio koliki je za osiguranike, odnosno za liječenje. Druge izvore mi nažalost nemamo. Takva je naša država. Pazite, Hrvatska ima svoje probleme, ali uspiju svake godine nekoliko milijardi kuna ubaciti mimo proračuna u zdravstvene ustanove za rješavanje dugova, evo svjedoci smo toga. Nama PDV u ovoj državi uzimaju i ne vraćaju ga, to je koliko ja imam informaciju a poprilično je točan izvor, milijardu i osamsto milijuna maraka PDV-a su uzeli iz zdravstvenog sustava, a nije se vratilo ništa. Zamislite gdje bismo bili i što sve mogli učiniti s tim i tolikim novcem.
Fenix-magazin/MD/Daniela Škegro
