IZ PRVE RUKE: Život na platformama u Kazahstanu
Kazahstan je zemlja koja ima najveće platforme na svijetu i privlači investitore koji u nju ulažu ogromne svote novca. No, privlači i sve više radnika iz ekonomsko ugroženih zemalja. Zašto? – Samo zbog novca – kaže Zoran Dundović, kuhar iz Opatije. Najčešće su to Filipinci, Indijci, Kazasi, ali i Europljani među kojima su ipak najbrojniji Talijani. Mjesečna primanja su im puno veća nego u zemljama iz kojih dolaze, pa lakše prehranjuju obitelj nego njihovi zemljaci. Dundović na jednoj od najvećih kazahstanskih platformi radi već četiri godine. Platforma se nalazi na teritorijalnim vodama Kazahstana, na sjeveru Kaspijskog mora. – Radio sam kao kuhar u nekim azijskim zemljama, potom na zapadnoj obali Afrike, a sada sam u Kazahstanu, gdje sam prvotno radio kao šef kuhinje, a sada sam šef kateringa na jedinici od 400 ljudi – govori Dundović. Kuhar kojemu je obitelj u Opatiji, ne skriva kako bi se jednog dana volio vratiti na obale Afrike gdje je već radio, zbog uvjeta rada i klime. Jer u Kazahstanu se temperatura zimi zna spustiti i do – 53 Celzijevih. Zima zna biti duga i hladna,ovdje je led oko četiri do pet mjeseci, temperature padnu i do – 45 °C, bude i do 50 cm leda. Ljeti je užasno toplo. Dva mjeseca zna biti i do +45 °C, tada je najezda komaraca. [box type=”shadow” align=”aligncenter” ]Kazahstanci žele vratiti svoj jezik. Učenje ruskog zapravo ne bi bilo ništa čudno da Kazahstanci već neko vrijeme ne nastoje natjerati strane investitore da se pokore kazahstanskim običajima i jeziku. Naime, Kazahstanci su godinama bili prisiljeni govoriti ruskim jezikom. No, od proglašenja neovisnosti, vlasti nastoje vratiti svoj kazaški jezik. Ali, to je teško, jer im je sva dokumentacija na ruskom jeziku. – Treba vremena dok se sve to ne promijeni. Jezik im je dosta različit od ruskoga, pa je teško. Istina, nisu previše raspoloženi kada je riječ o strancima, pogotovo oni dijelovi istoka prema Kini – otkriva Zoran Dundović.[/box]Princip rada u Kazahstanu je rad od dva mjeseca, a potom mjesec dana odmora. Ipak, uvjeti rada su, kaže Dundović, jako teški. – Radi se dvanaest sati, pa se dvanaest sati odmara i tako od prvog do zadnjeg dana na poslu – govori. Možda i zbog takvog radnog vremena, a možda i zbog vlastitih problema, više se ne slušaju, kaže Dundović, priče ljudi koji dolaze na platforme. – Možda su nam priče slične, pa tko želi slušati o problemima. Jednostavno se više ne slušamo. Pokušavamo si napraviti to vrijeme na platformi lakšim, jednostavnijim, ne zadirući u probleme koji su svakoga ovamo doveli – kaže Dundović. I Hrvatska polako osjeća val iseljavanja. Dundović govori kako ljudi jedva čekaju da mogu zaraditi neki novac. – Kući sam se naslušao o tome, pa sada ove ovdje niti ne slušam – sa smiješkom će. Ipak, najveći problem na platformama je što ljudi loše poznaju posao kojeg obavljaju, ali i loše poznavanje stranih jezika. – Prisiljeni smo učiti mnoge jezike, sada učimo ruski – kaže Dundović.
Marijana Dokoza
