U Njemačkoj se posljednjih mjeseci ponovno intenzivno raspravlja o odnosu između minimalne satnice (Mindestlohn) i socijalne naknade, odnosno Bürgergelda, koji je zamijenio bivši sustav pomoći poznat kao Hartz IV.
Mnogi političari, ali i dio javnosti, tvrde da se rad za minimalac više ne isplati jer osobe koje primaju Bürgergeld navodno imaju gotovo isti prihod kao oni koji rade. No, analiza koju je proveo časopis Der Spiegel pokazuje da to nije točno – i da se rad isplati i uz minimalnu satnicu, iako postoji prostor za poboljšanja.
Prema toj analizi, postoji nekoliko razloga zbog kojih je rad za minimalnu plaću ipak financijski isplativiji od primanja Bürgergelda. Prvi razlog je povećanje minimalne satnice, koja bi se trebala dodatno povisiti i nakon 2026. godine. Drugi je razlog u tome što zaposleni s niskim primanjima mogu ostvariti dodatne socijalne naknade, poput stanarine (Wohngeld), dječjeg dodatka (Kinderzuschlag) ili doplatka za samohrane roditelje (Unterhaltsvorschuss). Kada se te potpore uzmu u obzir, jaz između primanja zaposlenih i nezaposlenih osoba postaje značajno veći.
Međutim, tu leži i glavni problem. Velik broj ljudi ne zna da imaju pravo na te naknade ili ne uspijevaju doći do njih zbog kompliciranih birokratskih postupaka. Prema podacima koje navodi Der Spiegel, između 33 i 88 posto osoba koje bi imale pravo na određene socijalne potpore – njih uopće ne koriste. Razlog je složen sustav u kojem svaka naknada ima svoj zasebni ured i različite kriterije, što mnoge obeshrabruje da uopće podnesu zahtjev.
Društvene organizacije u Njemačkoj upozoravaju da se ta situacija mora promijeniti. Michaela Engelmeier, predsjednica Socijalnog saveza Njemačke (SoVD), u razgovoru za portal merkur.de istaknula je kako je „pogrešno tvrditi da se rad ne isplati“. Prema njezinim riječima, u sustavu Bürgergelda postoje pravila o izuzećima i dodatnim prihodima, koja jamče da osoba koja radi uvijek ima više od one koja ne radi. Ipak, Engelmeier upozorava da mnogi radnici unatoč zaposlenju žive na granici siromaštva i da se osjećaju kao da su i dalje ovisni o državnoj pomoći.
Ona smatra da je to „ozbiljan znak upozorenja“ jer pokazuje da su razlike u prihodima premale, a da se olakšice u svakodnevnom životu – poput smanjenih troškova ili boljeg pristupa uslugama – premalo osjete. Engelmeier je pozvala političare da prestanu širiti „populističke rasprave o zavisti“ i da se umjesto toga usredotoče na činjenice. Naglasila je kako se mora osigurati da rad zaista donosi financijsku sigurnost, te da sustav potiče napredovanje i povećanje plaća s iskustvom i obrazovanjem.
Slično mišljenje dijeli i Verena Bentele, predsjednica VdK-a, još jedne velike socijalne organizacije u Njemačkoj. Ona kaže da je „uvijek bilo jasno da se rad isplati“, te da su tvrdnje o suprotnom bile dio kampanje dezinformacija protiv Bürgergelda. Prema njezinim riječima, cilj tih rasprava bio je „suprotstaviti siromašne ljude još siromašnijima“ i potaknuti društvenu podjelu.
Bentele također ističe da je za ostvarivanje razlike između primanja od rada i Bürgergelda nužno koristiti dodatne potpore, poput stanarine ili dječjeg dodatka. No, više od polovice ljudi koji imaju pravo na te potpore – ne koriste ih. Da bi se to promijenilo, potrebno je smanjiti birokraciju i učiniti socijalni sustav lakše dostupnim.
Prema njezinim riječima, nadolazeća nova osnovna socijalna sigurnost (Neue Grundsicherung), kojom vlada želi zamijeniti sadašnji Bürgergeld, neće promijeniti način na koji se izračunavaju osnovni iznosi socijalne pomoći. No, najavljene su strože kontrole i mogućnost da se, primjerice, plaćanje stanarine obustavi ako primatelji pomoći ne surađuju s vlastima.
Zaključno, iako postoji javna percepcija da se rad uz minimalnu plaću „ne isplati“, stručne analize i socijalni stručnjaci pokazuju suprotno. Rad i dalje donosi veće prihode od socijalne pomoći, no problem je što sustav dodatnih potpora nije dovoljno učinkovit i mnogi građani ne znaju kako ih ostvariti. Stručnjaci upozoravaju da bi politika trebala ojačati razliku između rada i socijalne pomoći, ali ne na račun siromašnih, već kroz bolje plaće, obrazovanje i smanjenje birokracije. Samo tako će se, kažu, ostvariti društvo u kojem se rad doista isplati i donosi dostojanstven život.
Fenix-magazin/DP/MMD
