U Njemačkoj do 20 posto djece i mladih pati od mentalnog poremećaja. Naravno, nisu sva djeca pod jednakim rizikom. Ono što doživljavaju u obitelji i kako se roditelji ponašaju ima značajan utjecaj na psihičko zdravlje djece.
“Roditelji odražavaju psihičko stanje svog djeteta. A ako to rade neispravno, tada dijete ne uči razumjeti samo sebe,” istaknula je psihologinja Svenja Taubner. Naglasila je i kako bi bilo dobro da što više roditelja bude informirano o tome kako mogu poboljšati svoje roditeljstvo.
Utjecaj roditelja
Taubner mnoge mentalne bolesti vidi kao kreativne reakcije prilagodbe. Kako nastaju? Dijete je ljuto, roditelji reagiraju uskraćivanjem ljubavi ili kaznom. Dijete uči da nije sigurno izražavati negativne emocije poput ljutnje. “Ali osjećaji nisu nestali. Dijete se mora transformirati, obraniti i potisnuti ovu ljutnju. Ne radi to svjesno, već psihološkim alatima. Ako se tada ljutnja usmjeri prema sebi, može doći do depresije”, objašnjava.
„Ja sam previše loš, ja ne mogu ništa“ – negativna temeljna uvjerenja koja imaju mnogi njezini pacijenti. Ona je ravnateljica Instituta za psihosocijalnu prevenciju u Sveučilišnoj bolnici Heidelberg i objašnjava: “Ova negativna osnovna uvjerenja su internalizirani odrazi preopterećenih roditelja.” Ona dodaje: “Roditelji to ne rade namjerno. Ovo se događa svim roditeljima.”
Kako roditelji trebaju reagirati na izljev bijesa i koje roditeljske pogreške mnogi rade
Kako bi zaštitili dječje mentalno zdravlje, roditelji moraju uspostaviti sigurnu vezu i naučiti djecu nečemu o njihovim osjećajima – “naime, da su oni dobro”, kaže Taubner. Preduvjet za to je da sami roditelji dobro razumiju što njihovo dijete misli i osjeća.
Psihologinja kaže: “Kada roditelji imaju poteškoća u suosjećanju sa svojim djetetom, interakcija ide po zlu.” Ta sposobnost ovisi, primjerice, o razini stresa. Prema mišljenju Taubner, društvene norme, tj. određena očekivanja o tome kako bi se djeca trebala ponašati, također igraju ulogu. “Skloni smo pretpostaviti negativne namjere, osobito pod stresom”, kaže Taubner. Roditelji bi trebali pokušati biti otvoreni i znatiželjni o razlozima ponašanja svoje djece.
Fenix-magazin/MĐ/Merkur
