Bivši saborski zastupnik i branitelj Petar Škorić oglasio se povodom godišnjice ‘Krvavog Uskrsa’.
U svojem tekstu naglašava povijesnu važnost Josipa Jovića kao prve žrtve u borbi za neovisnost, ističući nepokolebljivost hrvatskih redarstvenika koji su 1991. godine na Plitvicama stali pred agresora.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Krvavi Uskrs” na Plitvicama
Na današnji dan prije 35 godina, na Uskrs 1991., na Plitvicama je ubijen hrvatski redarstvenik Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata.
Ne “jedan od”. Ne “slučajni”. Prvi.
Prvi koji je pao da bi Hrvatska mogla ustati.
Prvi koji je svoj život ugradio u temelje države koju danas imamo.
To je povijest i istina na kojoj stojimo.
U vrijeme velikosrpskih balvana, prijetnji JNA i otvorene pobune, dok Hrvatska još nije imala ni vojsku kakvu danas poznajemo, upravo su ljudi poput Josipa Jovića, dragovoljca iz našeg Aržana, stali prvi. Bez kalkulacije. Bez uzmaka.
Specijalci iz Lučkog, Rakitja i Kumrovca krenuli su na Plitvice uspostaviti red. Dočekani su u zasjedi. U snijegu i pod vatrom, gdje se odlučivalo hoće li Hrvatska pokleknuti ili stati.
Josip nije uzmaknuo.
I zato je postao prvi koji je dao sve.
Akcija je završila pobjedom. Pobunjenici su poraženi.
MEDVED I BOŽINOVIĆ: Sjećanjem na Krvavi Uskrs izražavamo zahvalu svim braniteljima
Ali cijena te pobjede ima svoje ime.
To ime je Josip Jović, naš susjed, naš čovjek i prijatelj iz susjednog Aržana.
Iz našeg podzavelimskog i imotskog kraja, iz kamena i krša koji ne rađa slabiće, nego ljude koji znaju tko su i kome pripadaju.
To su stameni ljudi koji su kroz stoljeća, na ovoj čvrstoj tromeđi Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sjecištu puteva, čuvali svoju vjeru, ime i narod i kad je bilo najteže.
I zato nije slučajno da je upravo iz takvog kraja došla prva žrtva za Hrvatsku.
A naši ljudi i kad su odlazili diljem svijeta, rasuti kao rakova dica, nisu se izgubili.
Ponijeli su sa sobom ono što se ne može izbrisati: svoju vjeru, karakter, domoljublje i ponos. I danas su po tome prepoznatljivi.
Zato danas ne pristajemo na zaborav.
Ne pristajemo na relativizaciju.
Ne pristajemo na iskrivljavanje istine.
Jer tko zaboravi tko je bio prvi, zaboravio je sve.
Bez Josipa Jovića nema početka Domovinskog rata.
Bez te žrtve nema ni Hrvatske kakvu danas imamo.
I zato: ne zaboravljamo, ne povlačimo se i ne odričemo se.
Neka je vječna slava i hvala Josipu Joviću i svim hrvatskim braniteljima.
Fenix-magazin/MMD
