….Dok pjevamo, vidimo, kako se nakon svake pjesme sjete svoje obitelji, prijatelja, sokaka, koje je morao ostaviti za sobom u potrazi za boljim životom. Nema težeg i žalosnijeg trenutka u tuđini – Matijas Vuletić
Matijas Vuletić (29) je rođen u Reutlingenu, nedaleko od Stuttgarta. Školovao se i odrastao u njemačkom okruženju, no oduvijek mu je u srcu Slavonija i Dalmacija. – Otac Nediljko, stari je Dalmatinac sa Sviba, a mama Blažena, Slavonka, odrasla u Osijeku – otkriva Matijas.
Upravo mu je majka i prenijela ljubav prema tamburici i slavonskim običajima. – Sve je to nastajalo postepeno, kroz glazbu. Od svoje devete godine sviram gitaru i bavim se glazbom. Pružila mi se mogućnost pridružiti se mladim tamburašima u Hrvatskoj katoličkoj misiji Reutlingen i otada su mi tamburica, kao i gitara, postale sastavni dio života – govori Matijas.
Na vjenčanju i tamburaši!
Matijas radi kao poslovođa u jednoj špediterskoj tvrtki i vodi tim od četiri radnika. Zadužen je za specijalne transporte. Nedavno se oženio svojom djevojkom Meike, a na vjenčanju su bili i njegovi tamburaši iz Zlatnih vezova. Sastav je osnovan 2006. godine, a on je njihov član od prvog dana.
– Glavni pjevači u našem sastavu su naš harmonikaš Filip i ja. Dijelimo pjesme kako kome odgovara, ali kad smo na gaži, svi dečki pjevaju i popunjavaju svojim glasovima pjesmu – govori Matijas.
Među Hrvatima u Reutlingenu, uvijek će biti mladih ljudi koji su zainteresirani za čuvanje i prenošenje narodnih običaja
Među hrvatskim iseljeništvom je veliki broj tamburaša, odnosno tamburaških sastava. Matijas kaže kako je tome razlog što su ljudi željni naše tradicijske glazbe. – Ako se nađu četiri ili pet glazbenika s istim ukusom, brzo naprave jedan drugome zadovoljstvo sa sviranjem te vrste glazbe – govori.
U Hrvatskom iseljeništvu je već odavno započelo značajnije posvećivanje pažnje folklornoj i tamburaškoj glazbi. – Folklor i tamburica su oduvijek bili dio naše zajednice u Reutlingenu, i prije su plesali i svirali i stariji od mene, tako da uvijek postoji jedan dio mladih, koji su zainteresirani za čuvanje i prenošenje običaja – govori Matijas.
Matijas kaže kako je u iseljeništvu puno dobrih tamburaša, a najpoznatiji na ovom području je Plavi Dunav. – Dečki stvarno dobro rade svoj posao i uživam u njihovoj izvedbi pjesama – kaže.
Više u tiskanom izdanju Fenix magazina
Fenix/Kristijan Bodrožić
