Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene u razgovoru za Fenix-magazin.de osvrnuo se na tešku sitauciju u Bosni i Hercegovini, ali i šire.
– Sve je prožeto stalnim političkim prepucavanjima pa i mržnjom koja nikome ne donosi ništa dobro, kaže fra Zdravko Dadić.
Istaknuo je kako Boga možemo i trebamo susresti u svakome čovjeku bez obzira kojem narodu pripada, kojim jezikom govori, koju boju kože ima, ili na kojem dijelu kugle zemaljske živi.
Razgovarala: Marijana Dokoza
FM: Završavamo tešku godinu, godinu koju su obilježile rane mnogih poput žrtava rata u Ukrajini, energetske krize, visokih cijena… kakvu poruku imate na kraju ove godine?
Svijet i društvo u kojem živimo neprestano se nalaze u nekim sukobima koji su nam bliže ili dalje te ih ovisno od toga snažnije ili manje snažno osjećamo. Ovaj rat je nama, a osobito svima vama koji živite u Njemačkoj skoro na kućnom pragu. Rat je povela jedna od vodećih sila u svijetu i naravno da to u svakom razumnom čovjeku izaziva strah i neizvjesnost. Svi osjećamo posljedice tog rata na više načina, kako na materijalnom tako još i više na psihološkom području, jer je svaka kriza prvenstveno i kriza duha. Ona je naravno veća ondje gdje se živi samo ovozemaljska stvarnost, ondje gdje se ne misli na vječnost. Vrijeme je da se konačno počnemo odgajati za ljude koji će se zalagati za opće dobro i koji neće živjeti i misliti samo na sebe.
FM: Božićno je vrijeme, mnogi Hrvati ostaju u iseljeništvu, koje su vaše riječi ohrabrenja koje biste im uputili?
Mnogi ljudi su zbog egzistencijalne krize ili gubitka posla morali otići „trbuhom za kruhom“ i ostaviti svoj kućni prag. Pozivam ih da ostanu međusobno povezani i solidarni i u tuđini, da gaje tijesne veze sa zavičajem, da nastoje ojačati duhovnu dimenziju u vlastitim životima i sačuvati svoju djecu od duha potrošačkog društva. Želim da znate kako ste nam vi koji živite u inozemstvu vrlo važni, da ste u našim mislima i molitvama i da se neobično radujemo kada vas možemo susresti, osobito u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
FM: Gledajući vjernike u današnje vrijeme što vidite, što bi trebali promijeniti?
Mislim da se svijet u zadnje vrijeme kreće u pogrešnom pravcu i da smo počeli gubiti ispravnu orijentaciju. Tako je postalo najvažnije biti politički korektan i ne nazivati stvari svojim pravim imenom: takav duh se, nažalost, uvukao i u samu Crkvu. Stoga smatram kako bismo se trebali vratiti na „tvorničke postavke“ da se izrazim suvremenim rječnikom i terminologijom. Potrebno se vratiti izvornom Isusovom nauku koji od nas zahtijeva da živimo i djelujemo iz ljubavi, uz poštivanje svakog čovjeka kao najuzvišenijeg Gospodinova stvorenja.
FM: Prošle godine sam čula jedno dijete kako govori da uopće nije imalo osjećaj Božića i božićnog vremena. Nekako su to bile preteške riječi odnosno značenje riječi djeteta od 10 godina. Što mislite, što je to što djetetu uzme osjećaj Božića?
Da, to je tužno ali i istinito. Sve je danas postalo podređeno posjedovanju i zadovoljenju svih osjetila tako da zanemarujemo ono najvažnije u životima što onda izaziva tugu i depresiju, jer ta privremena zadovoljenja nas ne mogu usrećiti niti nam darovati iskonsku radost. Kod nas kršćana nerijetko i za sam Božić postaje važnija vanjska forma od samog sadržaja Božića: zato kitimo drvca i prije samog adventa, stresno kupujemo jedni drugima darove što nas zna opteretiti i udaljiti od pravog duha svetkovanja Božića. Ako su otac i majka u konstantnoj i grčevitoj strci i nervozi oko priprema za Božić, teško će moći djetetu posredovati pravo značenje Božića i radost koju on nosi sa sobom.
FM: Iz Vašeg iskustva, kakvo je ovo vrijeme? Jesu li se vjernici izgubili na putu, zauzeti svakodnevicom?
Već sam spomenuo kako mi se čini da nam je postalo najbitnije koliko materijalno posjedujemo i što si sve možemo priuštiti, a to nas dugoročno ne može učiniti sretnim ljudima. Današnji čovjek želi što više posjedovati i ima konstantnu potrebu za nečim što i kada kupi vrlo brzo mu to više ništa ne znači, jer mu zapravo nije ni trebalo, ali eto svi imaju, pa nije ni on mogao ostati crna ovca među drugim ljudima. Pamtim ljepotu svog odrastanja u Bosanskoj Posavini i silnu radost u igri i u radu. Živio sam u velikoj obitelji, okružen bližim i daljnjim rođacima, stričevićima i stričevkama: po današnjim kriterijima živjeli smo skromno, ali zacijelo sretnije i ispunjenije nego što žive današnja djeca koji imaju sve. To sretno djetinjstvo koje sam proživio sigurno je utjecalo na daljnje formiranje moje osobnosti i životnih stavova.
FN: Koja je vaša poruka pred Božić?
Božić je najradosnija kršćanska svetkovina u kojoj slavimo središnji događaj ljudske povijesti i naše vjere – utjelovljenje Sina Božjega, silazak samoga Boga u ljudsku stvarnost. Misterij Božića nam razotkriva kako je čudesan Božji odnos s ljudima započeo ondje gdje ga nitko nije očekivao, u betlehemskoj štalici. Božić našoj ljudskoj ograničenosti i skučenosti otvara beskrajne vidike neba, a našoj krhkosti i slabosti na mnogim područjima nudi potrebnu snagu za hrabre i neustrašive korake. Isusovim utjelovljenjem Bog nas je učinio dionicima poslanja i poručuje nam da svatko od nas ima u sebi puno dobrote i mnogo darova koje možemo i trebamo dijeliti s drugima.
Nalazimo se u teškom vremenu obilježenom raznim nasrtajima na kršćanske i opće ljudske vrijednosti, raznim patnjama i čestim ratovima, a trenutno aktualnim u Ukrajini gdje stradavaju mnogi nevinih ljudi. Postcovid kriza, velika inflacija i nezavidna financijska situacija, koje osjeća najveći broj ljudi, plaše današnjeg čovjeka koji je sve više zabrinut za svoju egzistenciju i budućnost. Samo letimičan pogled na medije i situaciju u našoj domovini Bosni i Hercegovini, pa i šire, ne ulijeva neku veliku nadu u optimizam, jer je sve prožeto stalnim političkim prepucavanjima pa i mržnjom koja nikome ne donosi ništa dobro. Nažalost, upravo zbog toga ostajemo bez najvećeg blaga naše domovine: pojedinih ljudi i mladih obitelji koji u sve većem broju odlaze iz Bosne i Hercegovine tražeći negdje drugdje sretniju i sigurniju budućnost.
Usprkos svemu tome i bilo kakvom obliku tame, sve nas – draga braćo i sestre – pozivam da upravo u ovako teškoj situaciji i ovog Božića budemo ljudi nade koji će u tamne zakutke naših duša i odnosa donositi svjetlo Božića. Od trenutka Isusova utjelovljenja, Boga možemo i trebamo susresti u svakome čovjeku bez obzira kojem narodu pripada, kojim jezikom govori, koju boju kože ima, ili na kojem dijelu kugle zemaljske živi. Božić razotkriva put kojim bi ovaj svijet i svi ljudi trebali kročiti u svjetliju budućnost: put povjerenja, iskrenosti, dijaloga, međusobnoga uvažavanja, praštanja, pomirenja i poštivanja ljudskoga dostojanstva. To je put prema svakom čovjeku gledanom iz Božje perspektive.
Dok svima vama čestitam i dijelim radost Božića, koristim priliku da vama i svim ljudima dobre volje zaželim sretnu Novu 2023. godinu, u nadi da ćemo u njoj učiniti puno toga dobroga, a Božji blagoslov sigurno neće izostati.
Čestit vam Božić i sveto porođenje Isusovo!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
