Prošlo je već 29 godina od smrti jednog najboljih hrvatskih sportaša svih vremena Dražena Petrovića. Košarkaški Mozart, kako ga mnogi zovu, poginuo je na današnji dan, 7. lipnja 1993. godine u 29. godini, u prometnoj nesreći na autocesti u njemačkom Denkendorfu kod Ingolstadta.
S Draženom su u crvenom Golfu bile njegova djevojka njemačka manekenka Clara Szalantzy i njezina prijateljica Hilal Edebal, talentirana košarkašica Sveučilišta Niagara. Automobil je vozila Draženova djevojka Klara koja se Golfom zabila u Mercedesov tegljač pri navodnoj brzini od 160 kilometara na sat. Dražen je spavao na suvozačevom mjestu te je pri sudaru ispao iz automobila i na mjestu poginuo. Hilal je izgubila pamćenje i karijera joj je završila. Klara se uspješno oporavila, a 2001. godine udala se za legendarnog njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa. Prema navodima njemačkih medija, Klara se nikada nije javila prijateljici Hilal, ali ni Draženovoj majci Biserki Petrović.
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to 5. lipnja 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom Clarom i Hilal. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Kako je Fenix-magazin.de već ranije pisao, odlaskom Dražena otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
– Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa “Vukovima” osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz mizernu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke – srebro na OI u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog “Dream teama”. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u ‘Kuću slavnih’. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj, piše Hina.
U spomen na legendarnog košarkaša, nekolicina Hrvata iz Nürnberga okupi se svake godine u malom njemačkom gradu Denkendorfu, na spomen obilježju u blizini mjesta gdje je poginuo gdje polože cvijeće.
Spomen-obilježje se nalazi nedaleko od mjesta prometne nesreće, na autocesti A9, dvadesetak kilometara od Ingolstadta. Križ s Draženovom slikom i spomen-ploča na hrvatskom i njemačkom jeziku su postavili tamošnji Hrvati.
Fenix-magazin/MD
