Do 12. siječnja 2026. određene se cijevi u kućama moraju zamijeniti. Razlog tome je Uredba o pitkoj vodi.
Pitka voda u Njemačkoj ima vrlo dobru kvalitetu – barem kada napušta vodocrpilište. No kakva će biti kada poteče iz slavine u vašem domu ovisi o cijevima u kući. A tu može nastati problem: olovne cijevi.
Zašto je olovo u pitkoj vodi opasno?
Do 1970-ih godina u mnogim su se zgradama ugrađivale cijevi od olova – osobito u sjevernoj i istočnoj Njemačkoj. Danas je poznato da to predstavlja zdravstveni rizik, jer se teški metal s vremenom može otpuštati iz cijevi i dospijevati u pitku vodu. A to može štetiti zdravlju.
Dugotrajno unošenje olova može izazvati glavobolje, umor, probavne tegobe, a u težim slučajevima oštećenje bubrega ili neurološke smetnje. Posebno su ugroženi bebe, djeca i trudnice.
Zbog toga Uredba o pitkoj vodi, koja je na snazi od 2023., zabranjuje korištenje olovnih cijevi. Prema pravilniku, sve takve cijevi moraju se ukloniti, zamijeniti ili deaktivirati najkasnije do 12. siječnja 2026.
Nije dopušteno olovne cijevi samo premazati drugim materijalima, primjerice epoksidnom smolom.
Tko bi mogao biti pogođen zamjenom?
Ovisi prije svega o godini izgradnje objekta:
Kuće izgrađene nakon 1973. uglavnom više nemaju olovne cijevi.
U starijim zgradama, osobito u istočnoj i sjevernoj Njemačkoj, još bi se mogle nalaziti – posebno ako nikada nije provedena sanacija.
U većini su kuća olovne cijevi u međuvremenu zamijenjene bakrenima ili čeličnima.
No iz Saveznog udruženja za sanitarije, grijanje i klimatizaciju (ZVSHK) upozoravaju da se ne radi samo o instalacijama unutar kuće. Moguće je da se olovne cijevi nalaze i prije kućnog priključka – na parceli ili čak ispod ulice. U cijeloj Njemačkoj time bi moglo biti pogođeno oko 7.500 kućnih priključaka. U takvim je slučajevima odgovoran lokalni vodovod.
ROK ISTJEČE 2026.: Milijuni kućanstava u Njemačkoj moraju zamijeniti ovaj predmet
Kako prepoznati olovne cijevi?
Ako niste sigurni, možete zatražiti provjeru od lokalnog vodovodnog poduzeća ili od certificiranog, neovisnog laboratorija. Troškove provjere snosite sami.
Prije toga možete pokušati i sami prepoznati materijal:
Boja: olovo je sivo i često ima mat sjaj
Test nožem: ako se cijev lako zareže, a ispod se vidi srebrnast sjaj, to može upućivati na olovo
Test magnetom: olovo nije magnetično – ako magnet prione, vjerojatno se ne radi o olovu
Ako ste podstanar, možete se obratiti upravitelju zgrade ili stanodavcu. Relevantne informacije često se nalaze i u građevinskoj dokumentaciji.
Fenix-magazin/IK
