Proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Klasnić podvrgnut je 18. listopada 2017., transplantaciji bubrega u KB-u Merkur.
Nogometašu je to bio treći put da je dobio organ. Naime, dva organa već su mu darovali roditelji. Prvi bubreg donirala mu je majka, no ubrzo je tijelo odbacilo organ. Nekoliko mjeseci kasnije, te iste 2007. godine, donor mu je bio otac.
Obje transplantacije obavio je u Njemačkoj, gdje živi i radi, no vrlo brzo postalo je jasno kako će se morati i treći put podvrgnuti transplantaciji.
Tu su nastupili problemi. Srodnog živog donora više nije bilo moguće pronaći, a na bubreg se u Njemačkoj čeka čak sedam godina.
S druge strane, u Hrvatskoj se na bubreg čeka bitno kraće. No, iako je Klasnić hrvatski državljanin, nije imao pravo prijaviti se na hrvatsku listu.
Pravilnik o kriterijima dodjeljivanja dijelova ljudskog tijela, koji je bio na snazi, dao je jasne kriterije tko može biti na listi, a to su “svi državljani RH sa stalnim prebivalištem u Hrvatskoj, a koji su osigurane osobe osnovnog zdravstvenog osiguranja”.
No, u međuvremenu, mjesec dana nakon što je u javnosti odjeknula informacija da Klasnić treba novi bubreg, u listopadu 2016. godine Pravilnik je izmijenjen.
Sada na listi imaju pravo biti svi državljani Hrvatske, neovisno o prebivalištu.
Iz Ministarstva su za jutarnji.hr potvrdili da svi troškovi idu na teret matičnog osiguranja zemlje u kojoj naš državljanin radi.
Iako je pravilnik na snazi već godinu dana, prema saznanjima medija, Klasnić je jedini hrvatski državljanin bez prebivališta u Hrvatskoj koji se aplicirao za listu i na kraju je podvrgnut transplantaciji.
Ono što je zanimljivo, većina sugovornika nije bila upoznata s izmjenama u Pravilniku koje je potpisao bivši ministar zdravstva Dario Nakić.
U Udruzi transplant kažu kako nisu znali za tu izmjenu, ali svakako je podržavaju jer su mišljenja kako svi državljani imaju pravo aplicirati se na listu.
– Imamo jako puno Hrvata u iseljeništvu i zaista je fer da imaju mogućnost transplantacije u zemlji iz koje potječu – kaže predsjednica Udruge Tanja Watz.
Objašnjava kako su do sada brojni Hrvati iz Bosne i Hercegovine obavili transplantaciju u Hrvatskoj. Naime, kada bi se trebali prijaviti na listu, često su prijavljivali svoje prebivalište u Hrvatskoj, neko vrijeme plaćali doprinose i tako stekli pravo za prijavu na listu, transplantaciju i pokrivene troškove od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
– Drago mi je vidjeti da je u novom Pravilniku uvrštena točka koju smo često spominjali kao spornu. Naime, prije je bila praksa da se transplantirani pacijenti kontroliraju u svojim bolnicama, a ne u transplantacijskom centru gdje su operirani. Sada je, vidim, to izmijenjeno pa svi pacijenti imaju doživotno pravo praćenja u bolnici gdje su operirani – kaže Watz.
– Izmjena je pozitivna jer imamo jedan od najboljih transplantacijskih programa na svijetu. Ne postoji niti jedan valjani razlog zašto svi hrvatski državljani ne bi imali pravo biti na listi – smatra pročelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju iz KB-a Dubrava, prof. Željko Sutlić.
Ono što tome ide u prilog, objašnjava, jest činjenica da svi koji se nalaze na listi to pravo ostvaruju isključivo prema medicinskim kriterijima.
– To se poštuje. Nema tu stričeva, rodbine, pozicije ili bilo čega nekorektnog. U tome i jest ljepota Eurotransplanta. A s obzirom na naše liste, smatram da tu nitko neće biti oštećen jer se ne čeka predugo i nitko neće zbog toga dulje čekati – kaže prof. Sutlić.
Za te ljude, kaže, to je životna šansa. Važno je istaknuti da netko tko živi i radi primjerice u Njemačkoj, ne može biti apliciran na dvije liste, pa gdje prije stigne organ, tu se obavlja transplantacija.
– Zato postoji Eurotransplant koji u svakom trenutku ima sve relevantne podatke. Kada stigne organ, pacijenti se prema zdravstvenom stanju biraju u Eurotransplantu. Sve ide prema nalazima, a odluke se donose u Nizozemskoj – objašnjava Sutlić.
– Transplantaciju hrvatskih državljana bez prebivališta ne plaćaju hrvatski obveznici tako da se ne može reći da mi to plaćamo. Plaćaju matična osiguranja i to je pošteno – zaključuje prof. Sutlić.
Fenix-magazin/IM/Jutarnji.hr
