Njemačke marke su otišle u povijest 2002.godine uvođenjem eura. No, složit će se mnogi kako je onih 100 DM (Deutsche Mark) ostalo do danas sinonim za razne usporedbe i priče. Stoga ne čudi što se i Nijemci, i Hrvati rado prisjete što su sve mogli sa “svojom starom dobrom markom”.
Poznata je ona rečenica “za 100 DM se moglo svašta kupiti”.
Recimo, bilo je godina kad se u vrijeme “vladavine” njemačke marke, cijena najma stana kretala između 100 i 200 DM. Za 100 DM se u supermarketima mogla do vrha napuniti kolica s raznoraznim potrepštinama za domaćinstvo.
Karta za gradski prijevoz bila je 1.20 DM i mogao si “se vozati” cijeli dan (sada je dnevna karta za 2 zonu 6 eu) Sa 100 DM se išlo u svatove, na krštenje, krizmu, pričest i “foliralo” u kafiću i ne bi se “osramotio”.
Uglavnom, vrijedilo je tih 100 maraka u puno situacija.
Pretvorbom tih 100 DM bi dana iznosilo oko 50 eura. Za 50 eura uglavnom se ni mjesečne režije ne mogu podmiriti, pa svaka usporedba s cijenom najamnine stana je suvišna.
Za 50 eura u supermarketu danas napuni plastična vrećica namirnica. Pa bi se u šali moglo reći kako će vas “gledati preko oka ako se kojim slučajem pojavite s 50 eura na svadbi, krštenju ili krizmi.
Čut će se: “To je mizerno i “neprijateljski”. “Ne možeš to svom napraviti.” “Stidno se daju za razliku kad bi “isprsilo” davajući 100 DM. “Bacit na jabuku” 50 eu je “dušmanski”
Ni djeca se ne raduju “pedesetki” kao nekad “stotki dojče markice” koje su “blištale”.
U džepovima bijelih košulja nazirala se glava “orlića”. Za 50 eura se ne može “okrenuti” poštena tura pića u društvu.
Danas se vrijednost 50 eura mjeri naplatom torbe malo većeg formata koju šaljete u domovinu. Istina, često je sadržaj torbe podjednake vrijednosti kao i samo slanje po autobusima i kombi prijevoznicima. “Moram i ja nešto zaradit”- odgovorit će prijevoznici. Kako god da okreneš 50 eura ” ne vrijedi puno”,a teže ih zaraditi nego ikad.
Fenix-magazin/Daniela Škegro
