U suradnji s Milanom Trbovićem, počasnim konzulom Republike Hrvatske u Zambiji, Projekt kravata po prvi je put predstavljen na afričkom kontinentu, i to u gradovima Lusaki i Kitweu.
Piše: Branka Bezić Filipović
Ovo jedinstveno kulturno-umjetničko događanje obilježilo je svoje jubilarno, 20., kao i 21. predstavljanje, čime se Afrika pridružila popisu kontinenata na kojima je projekt već ostvario uspjeh, uz Južnu i Sjevernu Ameriku, Europu, Australiju i Aziju.
Projekt Kravata začet je zahvaljujući Nadi Pritisanac Matulich, hrvatskoj iseljenici iz San Pedra u Kaliforniji, koja je pokrenula akciju prikupljanja kravata hrvatskih iseljenika. Branka Bezić Filipović osmislila je izložbu, pripremila video materijale te napisala knjigu Hrvati ujedinjeni kravatom, u kojoj su dokumentirani svi donatori i pokrovitelji projekta. Među njima su istaknute osobe poput visokih hrvatskih političara, udruga iseljenika – uključujući Američko-hrvatski kongres, CroDiasporu i Hrvatski klub za međunarodnu suradnju pri UN-u – te brojni visoki dužnosnici iz drugih zemalja. Projekt je globalno prepoznatljiv zahvaljujući svojoj poruci povezivanja i očuvanja hrvatske baštine.
Osim što promovira hrvatsku kulturu, projekt pridonosi i međunarodnoj vidljivosti Hrvatske te potiče suradnju obrazovnih institucija i naroda. Predstavljanje u Lusaki održano je u renomiranom restoranu Mpoto Yathu, čija je vlasnica Jelena Kraljić sa svojom obitelji ugostila brojne goste i medije. U Kitweu je organizirana posebna prezentacija za studente Copperbelt sveučilišta, koji su iskazali veliko zanimanje za knjigu Hrvati ujedinjeni kravatom.
Zambija – zemlja prirodnih ljepota
Zambija, smještena u južnoj Africi, poznata je po spektakularnim prirodnim ljepotama i raznolikoj kulturi. Među njezinim prirodnim čudima ističu se Viktorijini slapovi na rijeci Zambezi, nacionalni parkovi Kafue i South Luangwa, kao i visoravni i rijeke koje oblikuju pejzaž zemlje.
S približno 20 milijuna stanovnika podijeljenih u više od 70 etničkih skupina, Zambija je nekada bila britanska kolonija pod imenom Sjeverna Rodezija te je stekla neovisnost 1964. godine. Engleski je službeni jezik, dok su Bemba, Nyanja i Tonga među najčešće korištenim od 72 domaća jezika. Zambija je bogata prirodnim resursima, posebice bakrom, koji čini glavninu izvoza, dok su poljoprivreda i turizam također važni gospodarski sektori.
Zanimljivo je da su gastronomske navike Zambijaca raznolike – osim međunarodnih jela, restorani u Livingstoneu nude specijalitete poput prženih gusjenica s dinstanim crvenim lukom i ražnjića od repa krokodila. Kako bi osobno istražila ovu kulinarsku ponudu, autorica je kušala oba jela i zaključila da su gusjenice čak ukusnije, dok je krokodilovo meso bilo pomalo suho. Sve zajedno je koštalo oko 10 eura.
Nacionalna valuta u Zambiji je kwacha, a za 100 kwacha se dobije oko 3.5 eura. Primjerice za 8 do 10 eura se može dobiti steak ili jednostavniji obrok poput tjestenine ili pizze, boca vode u restoranu košta 0,7, a Coca Cole 1,36 eura. Espresso se dobije za 2 eura, pivo u prosječnom restoranu košta 0,85 eura, a u finom 1,70 eura, dok pola sata vožnje taksijem košta oko 12 eura. Hrana je jeftinija nego u Hrvatskoj, a samoposluge su uredne s bogatom ponudom.
Lusaka – glavni grad s poviješću nesvrstanih
Lusaka, osnovana 1913. godine, danas broji oko tri milijuna stanovnika i predstavlja administrativno, političko i ekonomsko središte Zambije. Grad se ističe spojem tradicije i modernog razvoja, iako se suočava s infrastrukturnim izazovima, posebice tijekom kišne sezone kada ulice često budu poplavljene.
Značajna povijesna prekretnica Lusake bila je III. konferencija nesvrstanih zemalja 1970. godine, koju je otvorio tadašnji predsjednik Kenneth Kaunda, po kome danas nosi ime zračna luka. Ovaj događaj učvrstio je poziciju Zambije kao glasnika slobode i solidarnosti onih naroda koji nisu željeli biti dio blokovskih podjela hladnoratovskog razdoblja.
Zanimljivo je da Lusaka i dalje čuva uspomenu na to vrijeme – Titova ulica još uvijek postoji, a arhitektura pojedinih dijelova grada podsjeća na hrvatske kvartove iz 1970-ih, kada su u Zambiji velike poslove dobivale, među ostalima, i hrvatske tvrtke poput zagrebačkog Končara i splitskog Konstruktora.
Kitwe – industrijsko srce Zambije
Kitwe, drugi najveći grad u Zambiji sa skoro milijun stanovnika, ključno je središte rudarske industrije u regiji Copperbelt (Bakreni pojas). Osim što se ponosi rudarskom baštinom, Kitwe je i obrazovno središte, a njegovo Copperbelt sveučilište jedno je od najvažnijih visokoškolskih ustanova u zemlji.
Među popularnim odredištima u Kitweu ističu se rekreacijski park Mindolo brana i Chisokone tržnica, koja nudi bogatu ponudu lokalnih proizvoda i svježih namirnica. Grad je poznat i po svojoj nogometnoj tradiciji, a klubovi poput Nkana FC-a i Power Dynamos FC-a imaju strastvene navijače.
Livingstone – turistička prijestolnica Zambije
Na jugu Zambije, na nadmorskoj visini od 940 metara, smješten je Livingstone (Maramba), glavni turistički grad zemlje s približno 140.000 stanovnika. Grad se nalazi u neposrednoj blizini Viktorijinih slapova (Mosi-oa-Tunya), jednog od najvećih i najimpresivnijih prirodnih čuda svijeta, koji su pod zaštitom UNESCO-a.
Ime je dobio po čuvenom škotskom istraživaču, liječniku, misionaru i borcu protiv trgovine robljem Davidu Livingstoneu (1813. – 1873.), prvom Europljaninu koji je 1855. godine dokumentirao slapove te ih nazvao u čast britanske kraljice Viktorije. Vodopadi su za lokalno stanovništvo bili sveto mjesto, gdje se vjerovalo da živi ogromna zmija, božica rijeke Nyami – Nyami.
U središtu grada nalazi se najveći i najstariji muzej u Zambiji, Livingstone Museum, koji nudi bogat uvid u povijest, kulturu i istraživačka putovanja regije. Zbirke muzeja obuhvaćaju artefakte iz pretpovijesnog razdoblja, eksponate vezane uz afričke kulturne tradicije te dokumente o životu i djelu Davida Livingstonea.
Livingstone odlikuje opuštena i gostoljubiva atmosfera. Grad je poznat po brojnim hotelima, restoranima i tržnicama, koji posjetiteljima pružaju priliku za uživanje u lokalnoj kuhinji i kupnju autentičnih rukotvorina.
Hrvati u Zambiji – povijest i doprinos
Hrvati su počeli naseljavati Zambiju u prvoj polovici 20. stoljeća, u razdoblju kada je ta zemlja, tada poznata kao britanski protektorat Sjeverna Rodezija, privlačila radnike s iskustvom u rudarskoj industriji. U potrazi za boljim životom, Hrvati su pristizali iz Istre, Primorja, zaleđa Dalmacije i Like, najčešće preko riječkih, splitskih i dubrovačkih luka. Svoju su budućnost nalazili u rudnicima bogate rudarske regije Copperbelt, osobito u Nkani, Mufuliri i Kitweu. Većina je radila kao rudari i tehničari, dok su rjeđe obavljali poslove metalurga.
Hrvati koji danas žive u Zambiji administrativno su pod nadležnošću Veleposlanstva Republike Hrvatske u Pretoriji, smještenog u Južnoafričkoj Republici, koje se nalazi 1500 kilometara udaljeno od glavnog grada Lusake.
Kako bi se poboljšala podrška hrvatskoj zajednici i potaknula suradnja između dviju zemalja, osnovan je Počasni konzulat Republike Hrvatske u Zambiji. Na čelu konzulata nalazi se Milan Trbović iz Kitwea, istaknuti gospodarstvenik i jedan od najvećih proizvođača kukuruznog brašna u Zambiji. Trbović aktivno djeluje na promicanju gospodarskih i kulturnih odnosa između Hrvatske i Zambije, dodatno učvršćujući veze dviju zemalja. Njegov otac, rodom iz Bribira, stigao je u Zambiju 1970-ih godina kako bi privremeno radio za jednu njemačku tvrtku, ne sluteći da će mu se otvoriti nove poslovne prilike. Zajedno sa suprugom koju je upoznao u Rijeci, odlučio se nastaniti u Zambiji, gdje su im rođeni kćerka Helena i sin Milan koji je s vremenom u potpunosti preuzeo obiteljski posao.
Slična je i priča Roberta Kraljića iz Lusake, čiji je otac također prvotno došao privremeno, kao majstor iz brodogradilišta u Kraljevici, kako bi radio za englesku tvrtku specijaliziranu za građevinarstvo i proizvodnju željeznih konstrukcija. Robert Kraljić pohađao je Jugoslavensku školu, osnovanu za djecu gotovo tisuću radnika koji su tada živjeli u Zambiji, dok je srednju školu završio u Crikvenici. U međuvremenu, njegov je otac otkupio tvrtku od Engleza, a Robert je preuzeo obiteljski posao te danas zapošljava stotinjak ljudi. Njegova kći Jelena, udana za Zeina Najima, u svom je restoranu ugostila Projekt kravata, promovirajući hrvatsku kulturnu baštinu.
Osim obitelji Trbović i Kraljić, u Zambiji žive i potomci obitelji Barac, Vidmar te nekolicine drugih, no hrvatska zajednica broji tek pedesetak članova. Unatoč malobrojnosti, ta zajednica svjedoči o povijesnim migracijama i uspješnoj integraciji Hrvata u različite dijelove svijeta, pri čemu njihovi potomci i dalje njeguju veze s domovinom svojih predaka.
Oko sat vremena vožnje od Lusake smješteno je selo Mwakapandula, gdje je fra Ivica Perić, dugogodišnji misionar, 2022. godine započeo izgradnju nove župe. Nakon višegodišnjeg misijskog djelovanja u Ugandi i Ruandi, gdje je ukupno proveo 32 godine, fra Ivica se posvetio pomoći lokalnoj zajednici u Zambiji. U kalendaru koji je tiskao za 2025. godinu opisao je izazove s kojima se suočila njegova župa tijekom godine obilježene sušom i epidemijom kolere, koja je srećom prošla bez težih posljedica. S obzirom na to da se radi o poljoprivrednoj zajednici odsječenoj od svijeta, suša je mnoge stanovnike dovela na rub gladi, stoga je fra Ivica pokrenuo humanitarnu akciju prikupljanja hrane, osobito bijele palente, nshime, koja je osnovna prehrambena namirnica lokalnog stanovništva. Njegov krajnji cilj jest osnivanje školskog kampusa koji bi uključivao opismenjavanje te školu krojenja i šivanja. Njegova je vizija izgraditi obrazovnu ustanovu kakvu je već uspješno uspostavio u Ruandi, gdje je školovanje završilo više od 3000 djece i mladih, omogućujući im tako bolje životne prilike. Pred njim je još mnogo posla, no s obzirom na njegovu predanost i iskustvo, nema sumnje da će svoje ciljeve uspješno ostvariti.
Fenix-magazin/MMD/Branka Bezić Filipović
