BEČ – Pozdravivši me srdačno prilikom mog posljednjeg intervjua s njime prije tri godine, akademik Radoslav Katičić, istaknuti hrvatski filolog i slavista svjetskog glasa i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je prošle subote preminuo u Beču u 89. godini, rekao mi je sjetno:
„Evo vidite, tu sam, tijelom u Beču, a duhom i sjećanjem u mom Zagrebu. Zdravlje me baš ne služi. I već sam pomalo prošlost“.
U taj njegov Zagreb, u kojem je rođen 1930. godine, vraća se na nakon 42 godine života i impozantnog znanstvenog rada u Beču, na vječni počinak.
Gubitak ove istinske znanstveničke i ljudske veličine ražalostio je mnoge u Hrvatskoj, Austriji, Europi i svijetu.
Među njima i austrijskog sveuč. prof. dr. sc. Georga Holzera, kojemu je akademik Katičić bio ne samo profesor i učitelj nego i istinski prijatelj, što je bio i povod za razgovor.
Prof. Holzer nam je rekao kako je, kada je čuo vijest o Katičićevoj smrti bio „vrlo potresen, užasnut, ali ne i iznenađen s obzirom da u posljednje vrijeme iz zdravstvenih razloga Katičić više nije bio dostupan za posjete i razgovor“.
FM: Poznato je da ste vi i akademik Mislav Ježić, između ostalih, bili dva najpoznatija Katičićeva učenika, jedan u Austriji, drugi u Hrvatskoj, s kojima je uvijek kontaktirao.
Prof. Katičića sam upoznao 1977. godine kada je postao redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Tada sam imao 20, a danas su mi 62 godine. Sve to vrijeme bio sam povezan s Katičićem.
Čak 42 godine ili dvije trećine moga života imao sam sreću razgovarati, razmjenjivati mišljenje i učiti od ovog vrsnog čovjeka i znanstvenika. To što sam ja bio Katičiću u Austriji, u Hrvatskoj, gdje je predavao opću lingvistiku i utemeljio studij indologije, bio je to njegov student s zagrebačkog Sveučilišta, akademik Mislav Ježić.
Nas obojica cijeli smo život kontaktirali s Katičićem. S obzirom da sam ja u Beču, Katičića sam posjećivao otprilike svaka tri tjedna, a Ježić je stalno s njim telefonirao. Mi smo bili, ne samo njegovi učenici-studenti nego i istinski, usko povezani prijatelji.
FM: Po čemu će vam akademik Katičić ostati u sjećanju?
Dva profesora koja su najviše utjecala na moj intelektualni razvoj bili su prof. Katičić i prof. Mareš. S Katičićem sam imao još prisniji odnos. Od njega sam naučio ne samo sadržaje slavistike nego i novi način razmišljanja.
Bio sam njegov student, zatim sveučilišni asistent, a nešto kasnije i prijatelj. Ono što me je posebno kod njega oduševilo je da je uvijek mnogo više pazio da on meni bude koristan, nego ja njemu.
Uvijek je ljudima davao slobodu, pustio ih da sami rade i nikome nije ništa nametao. Kao predstojnik Instituta za slavistiku Bečkog sveučilišta te predsjedavajući tzv.
Komisije za Balkan austrijske Akademije znanosti, uvijek je motivirao članove da samostalno rade i razmišljaju.
FM: Za akademika Katičića se je govorilo da je „gladan“ novih spoznaja i znanstvenih saznanja
Prvo moram reći da sam sretan da sam upravo ja imao privilegij učiti od njega i njegovih nepresušnih izvora znanja. Kada god smo bili na ekskurzijama u Hrvatskoj, i u većim društvima, uvijek sam pokušavao biti u njegovoj blizini, jer nisam htio propustiti da čujem što on govori. Kraj njega je uvijek bilo najnapetije i najzanimljivije! Gotovo nikada nisam od njega otišao, a da nisam nešto i naučio.
FM: S obzirom da ste s Katičićem bili i prijatelj, da li vam je bio i privatno podrška?
Jako velika! Posebno u mojim teškim životnim trenucima. Njegov objektivni pogled na životna zbivanja i poteškoće mnogo mi je pomogao i potvrdio naše usko prijateljstvo.
FM: U Hrvatskoj će povijesti ostati zabilježen po iznimnom doprinosu promicanju hrvatskog jezikoslovlja i filologije
Naravno! Svojim znanstvenim opusom pridonio je ne samo ugledu hrvatske znanosti, nego i cjelokupne slavistike u Europi i svijetu. Ovaj vrsni znanstvenik pretežito je bio filolog i za sebe je znao reći da prema filologiji ima upravo „erotičan odnos“.
FM: Pamtit će ga i gradišćanski Hrvati. Na Slavističkom institutu Sveučilišta u Beču akademik Katičić utemeljio je 1982. godine i gradišćanskohrvatski lektorat
U svoje studije o hrvatskom jeziku Katičić je uključio i jezik Hrvata iz Gradišća i podupirao je njegovo istraživanje i proučavanje, na primjer kao urednik gradišćanskohrvatskoga rječnika.
FM: Ali nije mu pošlo za rukom odvojiti katedre posebno za hrvatski, a posebno za bosanski te srpski jezik na tzv. B/ H/S studiju. Zašto?
Iza kratice B/H/S (bosanski, hrvatski, srpski) ne stoji nikakav ideološki postulat nego se radi o mjerama štednje i ekonomiji. Jezici su izdvojeni kao samostalni, ali predaju se iz financijskih razloga, zajednički. Koliko god bi to bilo poželjno, ne može se očekivati da se u jednoj stranoj zemlji plaćaju tri takove lektorske nastave. A što se tiče Katičića, on je puno napravio za hrvatski jezik. Već u nazivu B/H/S hrvatski je izdvojen kao poseban jezik. A to je njegova zasluga.
Fenix-magazin/Snježana Herek
