Milijunska nagrada za složenu funkciju „poljupca smrti“
Hrvatski znanstvenik prof.dr.Ivan Đikić, koji predaje na Sveučilištu Goethe, a ujedno je i direktor Buchmann Instituta u Frankfurtu, dobio je najprestižniju njemačku znanstvenu nagradu „Gottfried Wilhelm Leibniz“ za 2013. godinu, koju dodjeljuje Njemačka znanstvena zaklada (DFG). Nagradu vrijednu 2,5 milijuna eura Aikić je dobio za rad u otkrivanju složenih funkcija proteina ubikvitina. Tim povodom razgovarali smo sa dr.Ivanom Aikićem koji od 2003. godine radi na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu. Nakon što je diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pet godina je proveo u laboratoriju Josepha Schlessingera na Sveučilištu New York. Samostalnu karijeru je započeo 1997. na Ludwigovu institutu za istraživanje raka u Uppsali u Švedskoj. Više puta je nagrađivan za svoj rad. Član je Europske molekularno-biološke organizacije (EMBO) i Njemačke nacionalne akademije Leopoldine.
FeniX: Kako se osjećate kao dobitnik ovako značajne nagrade?– Jako sam ponosan, sretan i zadovoljan. Ostvarilo se nešto što nisam očekivao. Nagrada je ogromno priznanje za moj dugogodišnji rad, ali i za rad moje grupe
FeniX: Ubikvitin je poznat kao „poljubac smrti“. Možete li detaljnije pojasniti o čemu se tu radi? – U našem organizmu svaka stanica se mora čistiti, smeće obilježiti, a obilježava se ubikvitinom. Kada se ubikvitin doda na bilo koji protein ili nešto što je nepotrebno, bude razgrađeno u stanici. Zato se zove „poljubac smrti“.
FeniX: Zbog čega se u posljednjih pola stoljeća toliko povećao broj oboljelih od tumora? – Tumorske stanice su dio našeg organizma koje su odbile poslušnost. Kada se borite protiv nečega izvana, to je lakše jer su različiti antigeni. Ali kad imate svoje tumorske stanice, one se skrivaju i ne možete ih potpuno ukloniti. Zato su tumori jako otporni. Vrlo se brzo mijenjanju. Prije su ljudi umirali, a nije se znalo od čega. Danas puno ranije uočimo tumore.[divider]Posvećeni ste i podučavanju mlađih znanstvenika.Možete li izdvojiti neka od hrvatskih imena?– To je teško. Od znanstvenika iz Hrvatske koji su bili kodmene na edukaciji bih izdvojio Koraljku Husnjak i Ivanu Novak. Tu je i veći broj mlađih studenata koji su bili kod nasu Frankfurtu, a sada uspješno završavaju svoje doktorate ili postdoktorska usavršavanja na drugim sveučilištima. Spomenuo bih i Ivana Ahela i Kristijana Ramadana koji nisu sa mnom direktno radili, alipredstavljaju nove generacije Hrvata u Europi koji će napraviti puno na području istraživanja i popravka oštećnih genoma.[divider]
FeniX: Kako gledate na sukob znanstvenika i religijskih skupina koji se protive istraživanju matičnih stanica? – Postoje različiti lobiji i interesi koji dovode do sukoba. Znanstvenici trebaju raditi na temelju etičkih, zakonskih normi koje postoje u njihovim zemljama. One stvari koje su znanstveno ostvarene, usmjerene su prema napretku društva i njih treba podržavati. Ima i ideoloških razlika i različitih religioznih stvari koje pojedinci iskorištavaju i pokušavaju dovesti do jednog umjetnog sukoba u znanstvenoj zajednici. U 16 godina svog znanstvenog rada nikada nisam imao osjećaj da imam problema s bilo kim, što se tiče slobode istraživanja.
FeniX: Jeste li vjernik? – Moja obitelj i ja funkcioniramo tako da podržavamo kulturne, ali i vjerske osjećaje pojedinaca. Odrastao sam u katoličkoj obitelji i kao takav živim.
FeniX: Da niste znanstvenik, što biste bili? – Vjerojatno bih se bavio prirodnim znanostima, matematikom ili čak ekonomijom. Upisao sam bio ekonomiju, ali sam je prekinuo jer mi je medicina bila zanimljivija.
FeniX: Na što najviše trošite novac? – Na kvalitetan život, obitelj i djecu. Ulažem u njihovu budućnost. Ali i u putovanja.
FeniX: Kako se opuštate? – To je gotovo nepoznanica u mom životu. Rad u dva instituta i jednom laboratoriju, obitelj s troje djece, … sve to zahtijeva dosta vremena. Ali, uživam u životu. Opuštam se obično uz razgovor sa suprugom i slušanje glazbe.
FeniX: Što vam je najvažnije u životu? – Zdravlje, ljubav, obitelj i mir.
FeniX: Kako gledate na Hrvatsku? Planirate li jednog dana živjeti u njoj? – Hrvatska je moja zemlja, draga mi je. Tu sam odrastao i školovao se. Želim joj vratiti svojim znanjem i iskustvom. Želim ulagati u mlade, što i radim već desetak godina. Imam laboratorij u Splitu, radim s četiri znanstvenika, pa se osjećam kao da već živim u Hrvatskoj. Ali, povratak cijele obitelji je trenutačno nemoguć. Najviše zbog uvjeta koji su sada u Hrvatskoj. Ne bih mogao raditi na isti način kao što radim u Njemačkoj.
FeniX: U kakvim ste danas odnosima sa splitskim znanstvenikom i ranijim suradnikom Miroslavom Radmanom koji Vas je svojedobno jako napadao preko medija? – Gospodin Radman se jako promijenio. Kao čovjeka i znanstvenika me razočarao kada je lažno tvrdio da mu gospodin Tedeschi i ja želimo uzeti Institut u Splitu. Pokušao je prebaciti svoju neuspješnost vođenja Instituta na nas. U tom sam Institutu volontirao pet godina. Napravio sam jako puno i ponosan sam na svoj rad u MedILS-u. Želim Institutu i danas najbolje. Nažalost, zbog tih promjena koje su se dogodile kod Radmana, u dvije godine nakon što sam napustio Institut ne vidi se značajan napredak.
FeniX: Kako gledate na to što niste prošli za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU)? – Članovi HAZU-a su me kandidirali, molili da se priključim i postanem član. Uvjeravali su me da sam potreban za promociju znanosti u Hrvatskoj. Nažalost, zbog različitih pozadinskih igara, prvo su me podržali u nominaciji, a potom mi je veliki broj pojedinaca okrenuo leđa. To je njihovo pravo. Ulaskom ili izlaskom iz HAZU-a neću puno ni dobiti a ni izgubiti. U Njemačkoj sam član Leopoldine, prihvaćen sam kao znanstvenik, uživam u svom laboratoriju i to me čini sretnim.
FeniX: Vidite li se jednog dana možda u Hrvatskoj politici? – Mišljenja sam da znanstvenik i intelektualac mora imati odstup od bilo koje političke opcije. Kao osoba sam potpuno apolitičan. Vjerujem da bih imao velike probleme kada bih se približio bilo kojoj političkoj opciji.
Razgovarala : Marijana Dokoza E-mail: marijana.dokoza@fenix-magazin.com
